Vjesnik: 05. 05. 2004.
Zbog odugovlačenja sudskih postupaka Ustavni sud dosudio 415 tisuća kuna
Riješeno je oko 50 posto tužbi, a oko 10 posto pozitivno za tužitelja / Najviše je tužbi, oko 300, zbog odugovlačenja postupaka na Općinskom sudu u Zagrebu / Nijedna tužba nije podnesena zbog dugotrajnosti kaznenog postupka
ZAGREB, 4. svibnja – Ustavni sud mjerodavan je za odlučivanje o razumnoj duljini sudskih postupaka od 1999. godine. Do 2001. podneseno je oko 100 ustavnih tužbi iz tog razloga i sve su riješene
.No, tek nakon novele Ustavnog zakona u ožujku 2002. godine, Ustavni sud može dosuđivati primjerenu naknadu tužiteljima zbog odugovlačenja sudskih postupaka.
Predsjednik Ustavnog suda Petar Klarić rekao je Vjesniku da je od 2002. do 24. travnja 2004. godine taj sud zaprimio 1150 ustavnih tužbi zbog nedonošenja sudskih odluka u razumnom roku. Dosad je riješeno 50 posto tih tužbi, a u oko 10 posto slučajeva – pozitivno.
Ustavni sud tužiteljima je dosudio oko 415.000 kuna, što se isplaćuje iz državnog proračuna. U prosjeku, po tužitelju je dosuđeno između 4000 i 6000 kuna, što je ovisilo o godinama prekoračenja razumnog roka, a procjenjivalo se i koliko su podnositelji eventualno pridonijeli odugovlačenju sudskih postupaka, kaže Klarić.
Najviše je tužbi zbog dugotrajnosti postupaka na zagrebačkom Općinskom sudu (nešto više od 300), zatim slijede općinski sudovi u Splitu (70 tužbi), Rijeci i Šibeniku (po dvadesetak), Zadar (16), Osijek (12), te po desetak za odugovlačenje postupaka na sudovima u Makarskoj, Mal
om Lošinju, Rabu, Dubrovniku, Karlovcu, Velikoj Gorici, Slatini...Velik je i broj tužbi zbog odugovlačenja sudskih postupaka na županijskim sudovima. Najviše tih tužbi otpada na Županijski sud u Zagrebu (više od 60), zatim na sudove u Rijeci i Splitu (oko 25), na Osijek desetak, Zadar šest, a na općinske sudove u Puli i Velikoj Gorici po četiri.
Znatan broj ustavnih tužbi podignut je i zbog odugovlačenja postupaka na Upravnom sudu (pedesetak), četrdesetak zbog dugotrajnosti na Vrhovnom sudu, a desetak na Trgovačkom sudu.
Klarić napominje da u Ustavnom sudu nemaju podataka provode li se odluke toga suda u dijelu gdje on nalaže redovnim sudovima da donesu odluku u određenom roku, a najčešće je to šest mjeseci. No, ističe i da je Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu određeno da sve fizičke i pravne osobe moraju provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.
Također, sva tijela državne vlasti, lokalne i regionalne samouprave moraju u sklopu svog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda. Klarić ističe i da je Vlada dužna preko tijela državne uprave osigurati provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda.
Primjerene pak naknade u povodu ustavnih tužbi redovito se isplaćuju, o čemu se uredno izvještava Ministarstvo financija.
Najveći broj ustavnih tužbi zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku odnosi se na parnične postupke, ponajviše na sporove za naknadu štete. Manji broj tužbi podnosi se zbog odugovlačenja izvanparničnih postupaka, a koliko je Klariću poznato, nijedna tužba nije podnesena zbog dugotrajnosti
kaznenog postupka.Što se tiče nekih tvrdnji da bi trebalo ograničiti pristup građana Ustavnom sudu zbog tužbi na dugotrajnost sudskih postupaka, Klarić ističe da taj sud ne može sam povući taj potez, nego bi se trebao mijenjati Ustavni zakon o Ustavnom sudu. Taj zakon pak može se mijenjati u istoj proceduri kao i Ustav.
U Ustavnom sudu smatraju da bi primjerenije i učinkovitije bilo kad bi redovni sudovi odlučivali o tužbama zbog dugotrajnosti postupaka, a da Ustavni sud intervenira samo u slučaju nepostu
panja ili pogrešnog postupanja mjerodavnog suda.Biljana Bašić