HDZ "svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje". Napose u anketama (Večernji list od 3. svibnja) slijedom kojih se stranka pod paskom Ive Sanadera ubrzano približava neprikosnovenosti iz vremena svoga utemeljitelja Franje Tuđmana, ranih 90-ih. Da su izbori danas, HDZ bi slavio s gotovo 42 posto biračke potpore. Daleko iza njega je SDP sa skromnih 17, pa HNS s 8 i HSP s 5,8 posto. Riječju, reformirani "zajedničari" još lete na krilima lanjske pobjede, a kako se stvari kreću, ne poremeti li se u međuvremenu uzlazni trend Sanaderovih optimista ojačanih nakon 9. sabora stranke, doletjet će i u Zagrebačku gradsku skupštinu kao novi vladari metropole. Rečena anketa im, naime, daje ovoga trenutka preko 33 posto, dok bi SDP utržio nešto iznad 22, te ni uz pomoć svojih prokušanih partnera (HNS i HSS) ne bi sačuvao vlast. Ali Milan Bandić, kurentna SDP-ova roba, ne dijeli sudbinu svoje posrnule partije, jer bi, da se kandidira za gradonačelnika prijestolnice, po svoj prilici i pobijedio. Naš narod voli robusne momke poput Bandića i odlučne poput Sanadera. Stoga ne čudi da prema "slučajno odabranom uzorku" od 900 ispitanika drčni SDP-ov gaf-maher uživa simpatije preko 28 posto anketiranih, njegova (ponižena i uvrijeđena) konkurencija, aktualna gradonačelnica Vlasta Pavić, tek 8,7 posto, a sveprihvaćena "dobra duša HDZ-a" Jadranka Kosor dostiže tek 8,2 posto potpore.

Nije minulo ni polugodište "sanaderovanja", a što li će tek biti u nastavku ovako euforična uzleta besumnje dosad najambicioznijeg premijera koji će, ustreba li, i "šibom tjerati" svoje ministre kako bi Vlada ostvarila obećano, a njega povijest evidentirala kao nacionalnog zaslužnika za hrvatski "povratak Europi"? HDZ sa Sanaderom pod egidom reformatorstva ulazi u etapu svojevrsne dijalektike: u otkrivanju suprotnosti pronalazi zakone kretanja i promjena. Nomen est omen za HDZ više ne vrijedi, jer ovo je stranka u kojoj uspješno "kohabitiraju" Sanader, Hebrang, Glavaš, Primorac, Šeks, Kolinda Grabar-Kitarović ... U nju se zaklinju jednako oni što u dubokom naklonu stoje pred madridskim počivalištem ustaškog poglavnika Ante Pavelića (pomoćnik ministra zdravstva Milan Kujundžić itd.), i jasenovačkim "Kamenim cvijetom", grobnicom žrtava fašizma (potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang i predsjednik Sabora Vladimir Šeks). Promaknulo mi je jesu li i oni prvi, štovatelji NDH-zijskog kvislinga, položili cvijeće na njegov mramorni humak i iskazali mu počast kakvim zahvalničkim govorom punim pijeteta, ali ovi u Jasenovcu su poštovanje i pijetet žrtvama fašizma i poglavnikova ustaštva nedvojbeno posvjedočili. Jest, radi se o "naknadnoj pameti" kojom Šeks u Jasenovcu kadi poput najdosljednijeg antifašista, radi se o političaru koji je svojedobno javno zagovarao laž "u ime viših nacionalnih interesa", gurajući pod tepih istinu o zločinima "hrvatskih domoljuba", ali unatoč tom paradoksu i njegovo pragmatično "osvještenje" bolje je i korisnije nego nastavak kontaminacije društva ksenofobijom, rasizmom, nacional-šovinizmom. Ergo, makar i da je prijetvoran, Šeksov jasenovački govor može imati samo pozitivne učinke, jer sljednicima lika i djela Ante Pavelića, koji su našli utočište i u HDZ-u, ne daje manevarskog prostora za njihovo opskurno "prosvjetiteljstvo". Uostalom, nije li Sanaderova "politika novog smjera" i "planetarno popularnog" Thompsona preko noći vratila gotovo u anonimnost, učinila ga nekurentnim na ovdašnjem estradno-političkom tržištu?!

Zagovornici ideologije "ranog tuđmanizma" postupno uzmiču pred naletom proeuropske sljedbe Ive Sanadera, revidirajući svoje javne stavove ili svoju poziciju. Zagriženiji zasad šute vjerujući da je riječ tek o privremenoj strategiji dok se ne "osvoji Europa", ne zatvori Haaški tribunal, ne cementira HDZ-ovska vlast ... No, objektivno govoreći, više nema povratka na staro. I stari HDZ-ovi "partijaši" doskora mogu računati tek na mirovinu "milom ili silom". Postaju, naime, remetilački faktor za stranačku preobrazbu iz rigidne nacionalističke desnice u centrističku stranku. I neki aktualni prvotimci neće se snalaziti u tom procesu. Jer, nije HDZ imao samo Vicu Vukojevića, čiju je pravovjernost nagradio svojedobnim imenovanjem za suca Ustavnog suda, odakle se oglasio tek nakon HDZ-ova povratka u Banske dvore ... Vicu je toliko pogodila antikršćanska odluka o ukidanju zabrane rada nedjeljom da je njezinu protuustavnost dokazivao s ideoloških, a ne ustavnih pozicija. "Hrvatska je dio kršćansko-benediktinske Europe, stvorena je na temelju Kristova učenja i u njoj se nikada nedjeljom nije radilo ... Onoga koga je Krist oslobodio ropstva, nitko nema pravo ponovno staviti u ropstvo. Mi u demokratskom mazohizmu idemo ne znam gdje". No, "dijalektički vjetrovi" u HDZ-u Vukojevićeva jedra više ne mogu napuniti...