Unatoč optimističnim i stručnim procjenama vodećih globalnih investicijskih kuća, banaka i trgovaca naftom, koji su do prije 30-ak dana predviđali da će cijene nafte, s prolaskom zime na sjevernoj polutci, pojeftiniti do razine od oko 24 dolara za barel, »crno zlato« je danas skuplje nego ikad unazad 13 godina, s cijenama u rasponu od 35 (u Londonu) do blizu 40 dolara za barel (u New Yorku).

Irački otpor, povezan s međunarodnom mrežom Al-Qaede, uspio je dosad spriječiti obnovu iračke naftne privrede te – kroz mnogobrojne, svakodnevne diverzije – povećati sve vrste rizika u tom globalnom, ali kriminalnom poslu, i naposljetku proizvesti naizgled tihi naftni šok, uz skok cijena nafte za gotovo 50 posto u odnosu na stanje uoči američko-britanskoga napada.

Ali, arapski otpor toj okupaciji iz dana u dan dobiva nove oblike, pa se odnedavno proširio i na prostor Saudijske Arabije, najvećeg proizvođača nafte na svijetu, ključnog čimbenika OPEC-a i odlučujuće adrese za određivanje cijene nafte na međunarodnim burzama. Cijena barela nafte na londonskom je tržištu porasla na 35,32 dolara, najvišu razinu od Zaljevskog rata iz 1991./92. godine, pod utjecajem vijesti o ubojstvima pet stranih naftnih radnika tijekom prošlog vikenda u kemijskoj kompaniji u Saudijskoj Arabiji, dok se na njujorškoj burzi primaknula pragu od šokantnih 40 dolara.

Napadi na Saudijsku Arabiju, kako ovih dana izvješćuju Reuters i Hina, pojačavaju zabrinutosti zbog nesigurnosti isporuka sa Srednjeg istoka, koje čine trećinu svjetske naftne proizvodnje. Napad na prvu saudijsku petrokemijsku tvornicu pojačao je, naime, strahove da bi teroristi mogli ciljati naftnu infrastrukturu širom Saudijske Arabije. Na sve to su se nadogradili i rastuća kineska potražnja i niske američke zalihe derivata, te izazvali poskupljenje nafte za više od 50 posto u odnosu na cijene iz predratne veljače 2003.

Međunarodna agencija za energiju upozorila je da bi visoke cijene mogle izazvati značajne štete gospodarstvima zemalja uvoznica i globalnom gospodarstvu (među ostalima i Hrvatskoj). Ministri Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), koja nadzire 40 posto svjetskog izvoza »crnog zlata«, kazali su prekjučer Reutersovim izvjestiteljima da je najnoviji rast cijena pokrenut silama što su izvan kontrole tog kartela. Kuvajtski ministar nafte izjavio je da će visoke cijene nafte dodatno poticati kartel da nastavi s proizvodnjom iznad službenih kvota.

Burzovni dileri zasad jedini odgovor tom američko-britanskom porazu u okupacijskome poslu u Iraku nalaze u održavanju značajno podcijenjenog tečaja dolara, u kojem se nafta plaća. Drugi odgovor – koji je na pomolu – dolazi iz Washingtona i Londona, koji najavljuju nova pojačanja vojnih snaga u Iraku i još oštrije odgovore arapskom otporu i međunarodnom terorizmu širom svijeta. Hrvatska je – poput većine evropskih zemalja – uvoznica nafte, pa preko njezine rastuće cijene dijeli sudbinu Evropske unije, plaćajući sve skuplje derivate. Lani su cijene derivata u Hrvatskoj mijenjane gore-dolje 14 puta, a ove godine već u pet navrata na sve višu razinu. INA – osobito otkako je u nju ušao mađarski, odnosno američko-ruski, MOL kao suvlasnik i strateški partner – više nije ni paralelno Ministarstvo financija, niti socijalna ustanova, koja nudi jeftini benzin, nego profitna kompanija koja na sve skupljim derivatima zarađuje sve više.

Neobično je da se cijeli svijet trese i uzbuđuje zbog visokih cijena nafte, samo Hrvatska i njezino Ministarstvo financija, pa i Vlada, šute kao da su s nekog drugog planeta.