Objavom imovinskih kartica naših političara adrenalin nacije definitivno je poskočio, javnost se zabavlja proučavajući njihovo imovinsko stanje, licitira se vrijednostima njihovih kuća, terenskih automobila i glisera, komentira tko je lupež, a tko goljo, tko ima pet stanova, a tko "jadan li ti je, živi još kod punca". Javljaju se i prozvani političari, jedni ispravljaju podatke, drugi se bune zbog prizemnog načina prezentacije njihove imovine, a treći - imovinski proleteri, žale se kako ih nazivaju očajne matere s otoka i kukaju: "Ajme, sine, svi me zaustavljaju i pitaju kako se to onaj tvoj nije snaša u Zagrebu. Ti ga tolike godine školovala, završija težak fakultet, bija na usavršavanju u Japanu, sidija dva mandata u Saboru, a osta bidan ko crkveni miš?!"

Dakle, ne valja ako ne posjeduju nikakvu imovinu jer im u malomišćanskom mentalitetu ne gine etiketa budale i nesposobnjaka, a nije dobro ni ako nešto imaju i iskaču iz uobičajne obrazine, jer su automatski sumnjivi i tretiraju se kao mufljuzi i lopovi. No, sav ovaj javni šušur koji je izazvala objava imovinskih kartica sam po sebi i ne bi bio toliko problematičan, jer se moglo očekivati da će podaci o imetku političara privući pažnju nacije, no zamka se krije upravo u informacijama koje su ostale skrivene od očiju javnosti i zbog kojih je cijela operacija objave imovinskih kartica ispala igrokaz za naivce.

Osnovna zadaća imovinskih kartica nije pokazati tko je bogat, a tko siromašan, one su propisane isključivo stoga da bi se ustanovilo s kojom je imovinom političar stupio na dužnost, s čime napušta dužnosničku fotelju, a sve kako bi se utvrdilo je li se i koliko u međuvremnu okoristio te ušlo u trag mogućoj korupciji. Ali iz šupljih kartica koje osim što služe za zabavu naciji ne može se utvrditi baš ništa. Ne zna se je li kuća koju političar ima na Tuškancu ili u Gaćelezima, vrijedi li njezin kvadrat 3000 ili 500 eura, ne zna se kolika je vrijednost zemljišta koja imaju i gdje se ona nalaze, ne zna se koje su i koliko su jake tvrtke u kojima imaju udjele, ma ne zna se zapravo ništa. Proda li tako neki političar seosku kućicu u Gaćelezima i kupi vilu na Tuškancu, u imovinskoj kartici u rubrici nekretnine i na početku i kraju manadata pisat će isto - kuća. A korupcija? Kriminal? Sukob interesa? Ma, dajte molim vas. Pa u kartici lijepo stoji, i prije i poslije - kuća!