Novi list: 07. 05. 2004.

Umjesto slavlja, Vladu treba pred sud

Piše: Damir Grubiša

Nakon pozitivnog avisa krenule su mnogobrojna celebriranja širom Hrvatske, što je i razumljivo: naši susjedi Slovenci su slavili, ponešto suzdržano, svoj ulazak u EU, a vidjeli smo i zašto: samo dan-dva nakon ulaska u EU cijene su u Sloveniji skočile i više od 20 posto. Dakle, skrbni Slovenci očito shvaćaju da i celebrirati u tom kontekstu valja suzdržano. Kod nas, pak, iako smo dobili tek avis koji nam omogućuje dobivanje statusa kandidata, radost je nešto veća.

Tako je otvoren i europski tjedan koji se slavio po Hrvatskoj, a u Zagrebu je održana i prilično značajna konferencija »Proširenje nakon proširenja«, u organizaciji Ekonomskog fakulteta i njegove prodekanice Deše Mlikotin-Tomić, koja je prva kod nas uvela i predmet Europsko pravo, još prije desetak godina, i o tome pripremila i prvu knjigu-udžbenik. A tu istu Dešu Mlikotin Račanova je vlada bezobrazno najurila s posla direktorice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja... U svakom slučaju, na konferenciji je opet euro-ministrica Kolinda Grabar-Kitarović uspjela sa svojom »public relations« ofenzivom. Ministrica je kompetentna, elokventna i širi pozitivne vibracije: služi na čast ovoj Vladi u kojoj sjedi sve i svašta, kao što je i bivši ministar za europske integracije Neven Mimica, stručan i isto tako širitelj pozitivnih vibracija, služio na čast Račanovoj Vladi, u kojoj je također sjedilo sve i svašta. Ministrica opetovano ističe politiku »otvorenih vrata« svog ministarstva, koje je doista po načinu ponašanja već u Europi. No ministrica Kitarović bi i dalje mogla neupitno graditi svoj pozitivni imidž u hrvatskoj politici, da nije jednog malog detalja: ona je, naime, visoki dužnosnik jedne stranke, čak predsjednik jednog od najznačajnijih Gradskih odbora, onog riječkog.

Kitarović u sukobu interesa

Ne bi tu bilo ništa čudno, da ta stranka, inače pobjednička na izborima, nije ujedno i jedan od kršitelja hrvatskog Ustava: u Ustavu, naime, piše izričito da unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima. Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine... i tako dalje, i tako dalje. A HDZ, kako pokazuje i u svojoj britkoj analizi politologinja Mirjana Kasapović, djeluje po »čeličnom zakonu oligarhije«, po liderskom, a ne demokratskom načelu i ustrojstvu. HDZ nije po tome ništa gori ni od SDP-a, koji također djeluje po oligarhijskom načelu, a možete slobodno pribrojiti tu i većinu, gotovo sve političke stranke u Hrvatskoj. Boljka je, naravno, u tome što za Račanove vlasti nije donesen zakon o političkim strankama, ali nedostatak zakona ne ekskulpira vođe političkih stranaka. Dapače, Državno odvjetništvo bi moralo reagirati, a pogotovo USKOK, jer nepridržavanje ustavnih načela o transparentnosti financija političkih stranaka upućuje na političku korupciju. Dakle, ministrica Kitarović je u izrazitom sukobu interesa: s jedne strane provodi i kreira jednu demokratsku politiku prema Europskoj uniji, a s druge strane kao partijski funkcionar pristaje djelovati u protuustavnim situacijama. No to još nije sve, kako bi rekao Joško Lokas na televiziji. I ova hrvatska vlada, kao i prijašnja Račanova, trebali bi odgovarati pred sudom zbog kršenja ustava. Naime, članak 2 Ustava kazuje da je suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv. A ova prošla vlada je podnošenjem aplikacije za članstvo u EU, kao i ova sadašnja koja oduševljeno (i opravdano) nastavlja tu politiku i »intenzivira je«, kako bi rekao mađarski filmski redatelj Miklosz Janczo u svojim političkim parodijama, prekršila ovo bitno načelo Ustava. Nikakvo opravdanje kako će se Ustav mijenjati onog trenutka kada budemo ulazili u članstvo nije legitimno.

Eto i petog B

I evo još jednog paradoksa u kojem se nalaze hrvatski političari. Ustav se poštuje kao i za vrijeme socijalizma, pa nije ni čudo da i cijelo pravosuđe kolabira i ne dobiva prolaznu ocjenu Eujropske unije. Gdje je sada Ustavni sud, u kojem njegovi suci umjesto pravorijeka proizvode takve besmislice, kao što sudac Vice Vukojević konstatira da je »Hrvatska dio kršćansko-benediktinske Europe, stvorena je na temelju Kristova učenja...« Umjesto da se svi ustavni suci zgroze nad ovakvim pravnim besmislicama, a crkveni pisci pozovu ustavnog suca da se ne miješa u njihove poslove, hrvatska javnost sve to guta, ne vodeći računa o blamaži u svijetu i toj istoj Europi.

Toj Europi i Europskoj uniji, koja se sprema varati i iskorištavati te »gaziti hrvatsku državnost«, kako piše svećenik i novinar Živko Kustić, čije umotvorine udvornički objavljuju jedne dnevne novine u nas. Jer velečasni nedvosmisleno ironizira na temu EU: »Sad je došlo vrijeme da se uteknemo pod skute novom velikom državnom zajedništvu: Europskoj uniji.

Sjedište joj je u Bruxellesu. Nakon Budimpešte, Beča i Beograda, evo nam četvrtog B!«.

Trebalo bi reći: Ecce quinque! Eto i petog B, u interpreatciji velečasnog. A to je »B« kao »bedastoća«. I sada, tko će pokrenuti postupak protiv Vlade koja atakira na »neprenosiv« hrvatski suverenitet, koji ove dvije vlade pokušavaju prenijeti na EU (vidjeti presudu Europskog suda iz 1964. o obvezatnom prijenosu suverenitetu, u slučaju protiv Njemačke)?