Posebni odjel Tužiteljstva BiH za borbu protiv organiziranog kriminala najavio je u sljedećem tjednu podizanje optužnice protiv Ante Jelavića, Miroslava Prce, Miroslava Rupčića i Ivice Karlovića zbog gospodarskog kriminala. Tužitelj John Mac Nair namjerava optužiti ovu četvoricu bivših hrvatskih dužnosnika koje već više od tri mjeseca drži u pritvoru naglašavajući u jednom novinskom intervjuu važnost borbe protiv organiziranog kriminala.

Četvoricu pritvorenika, ponajprije Antu Jelavića, bivšeg ministra obrane Federacije BiH, a zatim i člana i predsjedatelja Predsjedništva BiH, po zahtjevu za provedbu istrage tužitelj bi mogao teretiti za preusmjeravanje novca koji je stizao iz Republike Hrvatske, i to u iznosu od 216 milijuna maraka, te za neispunjavanje obveza prema fondovima u Federacije BiH.

Čini se da tužitelj u startu radi veliku grešku kad govori o preusmjeravaju novca pomoći Republike Hrvatske. Naime, on drži da je taj novac javni prihod i da ulazi u proračun Federacije BiH, što je svakako potpuni promašaj. Taj je novac kao pomoć Republike Hrvatske hrvatskom narodu u BiH dolazio i prije uspostave Federacije BiH, kao i kasnije, nije se odnosio samo na Hrvate u Federaciji BiH i, ono što je posebno važno, on nije služio samo za potrebe HVO-a, odnosno hrvatske komponente, kako se to kasnije zvalo, već i za ostale potrebe. To su bile, osim neto plaća vojnika i časnika, potreba zbrinjavanja stradalnika rata, materijalni izdaci hrvatskih institucija itd.

Iz pregleda transfera od 1992. do 1998. godine evidentno je da je za skrb, primjerice 1997. godine, uplaćeno 411 milijuna kuna, a za plaće 296 milijuna kuna. Općenito, iznosi za skrb su tek nešto manji od neto plaća za vojsku. Naravno, tu su i izdaci za materijalne troškove.

Iz dokumenta Ministarstva financija Republike Hrvatske vidljivo je da su 1999. sredstva uplaćivana (i za 2000. planirana), osim za HVO, i za skrb stradalnika Domovinskog rata, za mirovine za korisnike s prebivalištem u BiH, za zdravstvenu zaštitu za izbjeglice iz BiH, isporuku građevinskog materijala za stambeno zbrinjavanje prognanih Hrvata BiH, općenito za troškove zbrinjavanja izbjeglica itd.

Drugi dio optužnice najvjerojatnije će se odnositi na "poslovanje" Federalnog ministarstva obrane. Istražitelji su tu koristili revizorsko izvjeće OESS-a koje su potpisali Shuck Sheridan, Mary Hahn i David Taylor. To izvješće je zanimljivo i otkriva i više nego što bi istražitelji htjeli. Jer da hoće, mogli bi postaviti s puno više prava pitanja i nekim drugima, a ne samo optuženima.

Naime, dugovi bošnjačke komponente prema dobavljačima u razdoblju od 1996. do 2000. godine iznose 550 milijuna KM, a hrvatske samo 50. To je odnos 11 spram 1, a realan bi bio 2,3:1. Također i dugovi prema fondovima su puno veći. Nije ni čudno kad su u izvješću konstatirali postojanje 14 bankovnih računa koje je koristila bošnjačka komponenta. Između ostalog, otkrili su da je Zajedničko zapovjedništvo pod zapovijedanjem generala Rasima Delića "potrošilo" 2,5 milijuna maraka za kredite pojedincima isplaćene u gotovini.

Ako je potrošio novac nenamjenski, onda je to tek prekršaj, a ne kazneno djelo za koje se mora biti u pritvoru, dok država daje jamstva da se brane sa slobode za optuženi čak i za najteže ratne zločine. Pitanje imuniteta, pritom, još jednom će izbiti u prvi plan.