Kada je svojedobno kao bivši ministar vanjskih poslova i propali predsjednički kandidat HDZ-a 2000. godine odgovarao na pitanja novinara »Feral Tribunea« je li za Tuđmanove vladavine bio prisluškivan, Mate je Granić odgovorio potvrdno, te da je »dobivao osobne prijetnje« nakon potpisa Washingtonskog sporazuma 1993. protiv kojega je bila »radikalna hercegovačka struja predvođena Matom Bobanom«. Ugledni liječnik dijabetolog, čovjek koji je važio za najeuropskijeg Tuđmanova ministra, kojega su za razliku od pokojnog predsjednika rado za sugovornika imali strani državnici i diplomati, i koji je zbog blagog izraza lica potpuno oprečnog likovima nakostriješenih kobaca Tuđman i Šušak, u narodu prozvan »Očenašek«, tada je rekao da su ga SIS i SZUP ilegalno prisluškivali i od 1996. nadalje. Granić je tada priznao da se s djelatnicima SIS-a, pukovnicima Lacom i Ljubičićem, »dva ili tri puta našao na Mirogoju«, a odlazak na groblje obrazložio je činjenicom da u blizini stanuje i voli se njime šetati.

Ukoliko se dokažu sumnje USKOK-a i autentičnost ovoga puta legalno napravljene snimke da je na tom istom Mirogoju tražio mito, to će groblje za Matu Granića postati mjesto njegove konačne kalvarije. Njemu drago susjedstvo postat će raka u koju će za vijeke vjekova biti pokopana aureola poštenosti i čestitosti koja je do sada u javnosti, uglavnom, lebdjela iznad njegove glave. Nakon izgubljenih političkih bitaka, one za predsjednika države, pa potom zajedničkog potonuća u koaliciji s Draženom Budišom na posljednjim parlamentarnim izborima, te neuspjelog skrasivanja u nekom od veleposlanstava, ovoga puta Graniću ne prijeti samo politička smrt, koju je nekako preživio, već zatvor a potom i sveopći prijezir puka toliko gladnog elementarnog poštenja. Ukoliko nevjericu i »što mu je to trebalo?« potvrđivanjem sumnji zamijene osuda i bijes, Granić će biti najtragičnija figura novije hrvatske politike. Ako se dokaže da je tražio pišljivih 60 tisuća eura mita, najviše će likovati upravo oni njegovi nekadašnji HDZ-ovi sudruzi koji su mu »sapunali dasku« i uhodili ga mimo zakona, oni poput Ivića Pašalića, koji su mu, po vlastitom priznanju, radili o glavi. A sada, na kraju balade, Granić u perju i katranu zbog sitniša, a oni slobodni k'o ptice! Ne samo da su svoje milijune već odavno spremili na sigurno, nego se sada još i slatko smiju sa strane!

Sve ono što je učinio za mnogobrojne pacijente, sve ono što je u ratnoj Vladi priskrbio izbjeglicama, sve što je iskamčio kao jedan od najboljih pregovarača i ministara vanjskih poslova za Hrvatsku, svojim je mirogojskim činom Mate Granić bacio u vjetar. Lažnog Očenašeka, ispod čijeg se lica dobrog župnika krio vražji poslenik, narod će zbog prijetvornosti zapamtiti i žigosati gore od svih onih kriminalaca za koje se već odavno zna da su to što jesu, pa makar nekažnjeni i šetali ovom zemljom. »Važan element na njegovom putu prema vrhu bilo je to što je njegovo ime i prezime ostalo izvan kaljuže mnogobrojnih stranačkin nepotističkih, privilegijskih i korupcijskih afera. Božju zapovijed – Ne ukradi – učio je u obitelji i kod don Ivana Cvitanovića, župnika u crkvi sv. Duje u Splitu, ali i u crkvi sv. Petra u Zagrebu«, stoji zapisano u internet biografiji Mate Granića koju će, po svemu sudeći, uskoro trebati temeljito izmijeniti.