Koliko je zagrebačkom dogradonačelniku bilo stalo da se popne tik do trona, a onda prvom prigodom i preuzme žezlo, vidjelo se i po njegovom pokušaju trgovanja glasovima, po ugledu na HNS, ali ne onaj Pusićkin, već nogometni Vlatka Markovića. No Račan nije od jučer i u nogama ima mnogo utakmica, od partijskih bitki sa Stipom Šuvarom pa do razlaza sa Zdravkom Tomcem, da bi se doveo u poziciju zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić kojoj dotični Bandić neprestano puše za vratom, povremeno joj psujući mater, kako ne bi zaboravila tko je stvarni gazda. Milan Bandić neokrunjeni je cezar metropole u koju je došao iz Pogane Vlake, što baš ne izaziva oduševljenje u Purgera rođenih u Petrovoj, ali oni su već odavno zanemariva manjina u svome gradu. Nezajažljivo ambiciozni Hercegovac posrnuo je tek koračić kada je morao Pavićki prepustiti fotelju nakon što je pijan izazvao prometnu nezgodu, pobjegao s mjesta i pružao otpor policajcima! To je najpoznatiji, ali vjerojatno ne i najveći Bandićev grijeh, od vikendice građene bez dozvole do afera sa zamjenama i kupoprodajom gradskih zemljišta, u čemu je Grad loše prolazio, što je na kraju zaintrigiralo i Državno odvjetništvo. U najnovijoj aferi takve vrste policija je pokrenula istragu zbog sumnje da je kupnjom zemljišta Mesne industrije »Zagrepčanka« na Bandićevu inicijativu grad Zagreb oštećen za više od 15 milijuna eura. Kako bi izbrisao negativne efekte te afere u pohodu na stranačko postolje broj 2, Bandić je na dan konvencije SDP-a objavio, naravno na teret gradskog proračuna, plaćeni oglas u medijima u kojem krivnju svaljuje na zagrebački Općinski sud!

Ni pijanstvo, ni prostačenje, ni mnogi sumnjivi poslovi i istrage zbog njih, ni njegova prijateljevanja s osumnjičenima za ratne zločine, nisu bili dovoljni Ivici Račanu da Milana Bandića izbaci iz kadrovske kombinatorike SDP-a. Naprosto, ovaj mu donosi najveći broj glasova SDP-u u najvećoj izbornoj jedinici, Zagrebu, a od toga i on živi. Stoga je izborom Željke Antunović Račan svog Bruta makar trenutačno uspio neutralizirati iako se ni ovoga puta nije usudio izravno ga kritizirati. »Klijentelizam je najuže povezan s političkom korupcijom i mitom, a korupcija dopire do samih državnih vrhova, pa će SDP djelovati kao antikorupcionaška stranka«, najavio je stari demagog zaboravivši reći zašto tako, kada se kunu u vlastito poštenje, nisu djelovali dok su bili na vlasti? Ili, zašto se u subotu nije obračunao s Bandićem iako tvrdi da se socijaldemokrati klone i klonit će se »pretvaranja u stranku koja javnim novcem nagrađuje i veže uz sebe interesne skupine, udruženja, pojedince i grupe«. A najveće oličenje njegovih riječi ne krije se u HDZ-u već je to upravo Milan Bandić, stvarni gospodar šest milijardi kuna teškog gradskog proračuna, nakon INE i Plive najmoćnijeg hrvatskog poduzeća – Grada Zagreba?

Račan nije i nikada neće biti fajter. Uostalom, on je sve svoje pobjede ostvarivao za »zelenim stolom«, iz pozadine iz koje je gradio logistiku svoje nezamjenjivosti. Kada iznova okreće glavu da ne bi vidio očito i kada solomunski poručuje kako »briga o poštenju nije samo njegova briga, već svih SDP-ovaca«, njegove riječi »vlast možemo izgubiti, ali ne i obraz« zvuče i više nego cinično. Jer, obraz je već odavno izgubljen, baš kao što ni socijaldemokracija već dugo ne stanuje u SDP-u.