Vjesnik: 10. 05. 2004.
Neobična politička karijera obilježena pogreškama
Djelovanje dr. Mate Granića kao hrvatskoga ministra vanjskih poslova nanijelo je golemu štetu hrvatskoj državi i njezinim poreznim obveznicima, a svi su izgledi da je sadašnja akcija Uskoka protiv njega dotaknula samo vrh ledenog brijega nepotizma i korupcije koje je iza sebe ostavio dr. Mate Granić kao omču oko vrata hrvatskoj državi i diplomaciji
DOBROSLAV PARAGA
U pravnoj i demokratski uređenoj državi kakva bi Hrvatska tek trebala postati, jedino redovni sud može odlučiti o nečijoj kaznenoj odgovornosti, pa nitko ne bi trebao biti niti zlurad niti prejudicirati bilo čiju kaznenu krivnju makar bila riječ i o bivšem visokom Vladinu dužnosniku dr. Mati Graniću ili bivšem diplomatu i gospodarstveniku Darinku Bagi.
Međutim, političko i javno djelovanje podložno je svakodnevnoj provjeri i kritici, pa je najnovija akcija Uskoka na suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u našoj državi samo neposredan povod za osvrt na neobičnu političku karijeru, obilježenu katastrofalnim diplomatskim pogreškama, nekada uspješnoga i uglednoga zagrebačkog dijabetologa.
Dr. Mate Granić napustio je HDZ na početku 2000. godine, računajući s njegovom očekivanom pravosudnom kriminalizacijom i propašću nakon tadašnjih siječanjskih izbora. Budući da Račanovoj koaliciji to nije bilo niti na kraj pameti, vlast je omogućila oporavak i ponovni uspon HDZ-a, na identičnoj platformi koju nudi i Granićev DC.
S političkoga stajališta, Granićev DC se je pokazao kao sasvim nepotrebna politička stranka, ali ona nalazi svoj razlog postojanja upravo kroz HDZ-ovu nuždu da formira višestranačku a ne jednostranačku vladu.
Dr. Mate Granić, nakon izlaska iz HDZ-a nije, nažalost, nimalo pomogao uspostavi demokratskog ozračja i pravne države u Hrvatskoj, jer je neistinito prikazivao svoju ulogu i Tuđmanovu politiku čiji je on vjeran sljedbenik bio sve do njegove smrti.
Kao Tuđmanov ministar vanjskih poslova bio je upućen u sve podzemne političke makinacije, uključujući i zataškavanje i prikrivanje odgovornosti za ratne zločine, drugovao je s Mladenom Naletilićem Tutom (objavljena je njihova zajednička fotografija s druženja u Tutinoj vili na Ciganskom brdu u Širokom Brijegu), nije osudio nijednu od mnogih prijevara i pljački u pretvorbi i privatizaciji, a iz njegova Ministarstva vanjskih poslova lansirane su mnogobrojne neistine i kriminalne afere, koje i danas dobivaju ili očekuju sudski epilog.
Za vrijeme njegova osmogodišnjeg mandata kao ministra vanjskih poslova, u njegovu resornom ministarstvu carevali su nepotizam i korupcija, nezakonitosti, samovolja i rastrošnost, istjecala su golema novčana sredstva bez pokrića, a Republika Hrvatska više je puta, zahvaljujući »uspješnoj« vanjskoj politici dr. Granića i Tuđmana, nekoliko puta dovedena u međunarodnu izolaciju i na rub međunarodnih sankcija.
Svojim kadrovskim rješenjima dr. Mate Granić često je grubo kršio Bečku konvenciju koja ne dopušta bračnim parovima da budu diplomati u diplomatskim predstavništvima istih država niti da rade zajedno u ministarstvu vanjskih poslova. Pobrinuo se je da njegove tajnice iz vremena kada je bio liječnik u bolnici postanu generalne konzulice udane za muževe veleposlanike ili konzule u stranim državama. U nepotizmu i korupciji otišao je toliko daleko, a da za to nikada nije nikome položio račune, da je namjestio suprugu svoje tajnice poslove vrijedne milijune eura na adaptaciji zgrade Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu i mnogih zgrada hrvatskih veleposlanstava u svijetu.
Također je potpisivao plaćanje golemih novčanih iznosa za školovanje djece hrvatskih diplomata koji su boravili u Hrvatskoj, što je kriminal par excellence, kao što je jednako štetno bilo njegovo zbrinjavanje svojih tajnica, poput veleposlanice Cek u Hrvatsku misiju pri UN-u u Ženevi ili svog šefa izbornog stožera 2000. godine, kojem je osigurao mjesto drugog čovjeka u Hrvatskoj misiji pri EU u Bruxellesu, premda dotični nije imao nikakvo međunarodno diplomatsko iskustvo.
Nikada nije pravosudno istražena afera o kupnji zgrade hrvatskoga veleposlanstva u Berlinu, za čiju je kupnju i obnovu uzet kredit kod Dresdner banke od 20 milijuna njemačkih maraka, premda bi sama zgrada i radovi na njoj mogli stajati maksimalno između osam i deset milijuna njemačkih maraka, prema procjeni berlinskih arhitekata i graditelja. Uzgred, obnovu je bez javnog natječaja dobio predsjednik HDZ-ova ogranka u Berlinu.
A što tek reći za neprocesuirane malverzacije vezane uz gradnju hrvatskih veleposlanstava u Ottawi i Canberri za mandata dr. Granića, koji su izazvali brojne nedoumice i nepovjerenje mnogih kanadskih i australskih hrvatskih zajednica.
Ostao je, također, gorak okus novinskog otkrića hipotekarnoga bankovnog kredita dr. Granića za gradnju njegove remetske vile, jer je otkriveno da je za hipoteku velikog kreditnog iznosa uzeta ostava ili garaža njegove supruge u susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Osobno sam zahvaljujući dr. Mati Graniću i njegovu Ministarstvu vanjskih poslova dva puta bio uhićen u europskim zemljama i na sjevernoameričkom kontinentu 1996. i 1997. godine, pod lažnim optužbama Ministarstva vanjskih poslova da rukovodim organizacijom usmjerenom na rušenje ustavnog poretka i demokratskog sustava, budući da MVP nije poslao u inozemstvo obavijest da su optužbe protiv mene na sudu u Zagrebu odbačene, ali je obavijestio cijeli svijet kada su bile podnesene.
Uz ime bivšeg ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske ostat će upamćen i skandalozan angažman američkog odvjetnika Davida Rivkina, kojega je, kao zastupnika Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom u Haagu, opunomoćio upravo dr. Mate Granić, a čiji je slab rezultat koštao Hrvatsku više od deset milijuna dolara.
Kada je dr. Granić upitan koliko je ugovora potpisao s odvjetnikom Rivkinom, izjavio je da je riječ samo o jednom jedinom ugovoru iz 1995. godine.
No sam Rivkin ga je demantirao izjavom da ga je dr. Granić angažirao, a ne ministar Šušak, i to tek 1997. godine, kao i da je do 1999. s njim potpisao ukupno četiri a ne jedan ugovor o zastupanju Republike Hrvatske.
Do dana današnjeg ostalo je otvoreno pitanje bez odgovora, zašto je dr. Granić pokušao prikriti činjenicu da je riječ o četiri a ne o jednom ugovoru kao i činjenicu da je on a ne pokojni ministar obrane Gojko Šušak angažirao tako skupoga, a tako neuspješnoga američkog odvjetnika.
Djelovanje dr. Mate Granića, kao hrvatskoga ministra vanjskih poslova, nanijelo je golemu štetu hrvatskoj državi i njezinim poreznim obveznicima, a svi su izgledi da je sadašnja akcija Uskoka protiv njega dotaknula samo vrh ledenog brijega nepotizma i korupcije koje je iza sebe ostavio dr. Mate Granić kao omču oko vrata hrvatskoj državi i diplomaciji.
Autor je predsjednik HSP 1861.