Istina je da je Milan Bandić, zagrebački dogradonačelnik i nesuđeni zamjenik šefa SDP-a Ivice Račana, nekonvencionalnom i visokonakladnom objavom "istine" na dan izborne konvencije hrvatskih socijaldemokrata, do vrha napunio svoju branku političkim autogolovima. Istina je da je "Mićo" prevršio mjeru u promoviranju svoga nadasve osebujnog stila prakticiranja politike kao cirkuskog trapeza, s kojega je ovaj put tako silovito doskočio da je pocijepao sigurnosnu mrežu na čiju je zaštitu računao. Istina je da mu se repertoar "kikaškog" provociranja institucija sustava i njihove fleksibilnosti, stranačkih i etičkih principa, posve izlizao te ono što se donedavno moglo još u dobroj vjeri kvalificirati kao njegova snalažljivost, danas se doima kao sirovi primitivizam. Ergo, Bandić nije deklasiran samo na unutarstranačkim SDP-ovim izborima, nego i kao čovjek, političar, ljevičar, demokrat... Čak i najstrpljivijima Bandića je pun kufer!

Plaćeni oglas "Istina je", objavljen u dnevnim novinama o trošku poreznih obveznika, koštao ga je više od (zlorabljenog) proračunskog novca. Njime je, pače, zaradio kaznenu prijavu koju su protiv njega i suučesnika mu iz Gradskog poglavarstva (SDP-ovih klimoglava) podigli predsjednik Općinskog suda u Zagrebu Đuro Sessa i sudac Zdravko Majerović u ime Udruge hrvatskih sudaca, optužujući ga da je počinio kazneno djelo prisile prema pravosudnom dužnosniku. U tom raritetnom činu marketinškog "pranja obraza" dogradonačelnika i njegovih stjegonoša u "aferi Zagrepčanka" (kupnji zemljišta u Heinzleovoj, površine 100 tisuća metara četvornih, za 15 milijuna eura), pokušalo se javno alibirati Bandića od možebitnih negativnih konzekvencija "posla stoljeća", dezavuiranjem i vrijeđanjem, odnosno izravnim pritiskom na sutkinju Nives Radišić.

Činjenica je da je u vrijeme kupovanja sporne nekretnine Bandić, kao tadašnji gradonačelnik Zagreba, bio upozoren na stanje u zemljišnim knjigama, odnosno da je zemljište opterećeno s 43 prethodna upisa te je, da bi Grad postao vlasnik, trebalo sve te zabilježbe skinuti s kontroverzne nekretnine. Tri godine kasnije, umjesto Grada kao vlasnik na rečeno zemljište Mesne industrije Zagrepčanka (u stečaju) rješenjem Općinskog suda u Zagrebu uknjižena je minorna vinkovačka Krma (također u stečaju). Bandić je ovdje doista opstruirao sva pravila igre. Osim što pretendira da u tijeku sudskog postupka (kao dužnosnik) komentira sudske odluke, on donosi i javne naputke sudu za postupanje, manipulira Poglavarstvom, ignorira gradonačelnicu Vlastu Pavić (koja se suzdržala u glasovanju o objavljivanju oglasa), demonstrira silu i moć u Zagrebu. S obzirom na to da je osobno tangiran slučajem Zagrepčanka, jer je potpisnik kupoprodajnog ugovora, imao je na raspolaganju niz drugih sredstava za dokazivanje poštenih namjera da za Grad ugovori profitabilan, a ne posao visokog rizika. Zaobilaženje gradonačelnice poput prepreke na cesti govori o rogobatnoj naravi njezina zamjenika koji i dandanas sebe percipira kao neprijepornog šefa Grada. Vlasta Pavić za njega je kao "vreća" za uvježbavanje niskih udaraca, njoj "pas mater" i tko ju je izmislio na funkciji koja je po naravi stvari njegova!

Žalosno je i za hrvatsku socijaldemokraciju, ali i domaću političku scenu en general, da jedan takav lik može, unatoč cijeloj seriji ispada, i dalje figurirati kao najizgledniji izabranik "volje naroda" u hrvatskoj metropoli. Jadna je to metropola gdje birači preferiraju mačističkoga gradonačelnika kojemu je "oštri klizeći start" prema ženi, k tomu nadređenoj, vrlina, ili u najboljem slučaju trivijalnost nevrijedna spomena. Kakva je to socijaldemokracija, kakvo zagovaranje vladavine ljudskih, građanskih prava i sloboda, funkcioniranja pravne države, gdje persone poput Bandića uopće mogu konkurirati za pozicije u vrhu stranke? Miki, perjanica SDP-ove politike "novog stila", svojedobno je u Samoborskom gorju podigao vikendicu bez građevinske dozvole, iz gradskog proračuna "na svoj brk" za obnovu Dervente je transferirao pola milijuna kuna, zaslužan je za deložaciju Mire Furlan iz njezina zagrebačkog stana u kojemu je rođena i, nota bene, pijan skrivio prometnu nesreću, pobjegao s mjesta događaja i potom još provocirao otkaz policajcu koji je to evidentirao. To je samo dio njegova jedinstvenoga političkog off-repertoara kojemu mu po lepršavosti malo tko može parirati, a nekmoli jedna benigna Vlasta Pavić, "slučajna" mu šefica za trajanja procesa njegove političke rekonvalescencije koju je potrošio na dovršenje svoje političke profilacije u prvorazrednog "mangupa" u SDP-ovim redovima. S obzirom na stanje svijesti u Hrvata možda je, razumu i moralu usprkos, upravo takav Bandić "dobitna karta" zagrebačkih izbora. No, da li i pod egidom SDP-a?