Novi list: 13. 05. 2004.

Harač apsurda

Piše: Branko Mijić

U zemlji svakodnevnih kontradikcija Hrvatskoj gotovo normalno zvuči podatak da Vlada iz proračuna daje talijanskoj manjini 5,6 milijuna kuna, a od poreza na donacije koje primaju iz inozemstva prihoduje više od 15 milijuna, dakle tri puta toliko!

Pravilnik o izmjenama PDV-a koji je donio ministar financija Ivan Šuker, a koji se primjenjuje od 8. svibnja, pokazuje kako olako data predizborna obećanja mogu do apsurda dovesti enigmu zvanu punjenje državnog proračuna. Jer, nakon što je Ivo Sanader odlučio u djelo provesti svoj mamac iz predizborne kampanje i od 1. siječnja smanjiti stopu PDV-a za 2 posto, ekonomski stručnjaci procijenili su da će državna blagajna ostati siromašnija za pet-šest milijardi kuna koje će valjati pronaći na nekom drugom mjestu. Stoga sada ministar financija pušta probne balone ne bi li nekako namaknuo ono čega se olako odrekao, pa je neprofitnim organizacijama, ustanovama, manjinskim i civilnim udrugama ukinuto pravo da budu oslobođene plaćanje PDV-a na inozemne dotacije.

Tako bi od osam milijuna eura koliko stiže iz talijanskog proračuna Talijanskoj uniji, čak dva milijuna završila u hrvatskoj državnoj blagajni. To dvostruko oporezivanje svakako je jedan od najapsurdnijih ikad izmišljenih harača, jer oni koji doniraju novac svojih poreznih obveznika sasvim sigurno bi se više nego glupo osjećali da na novac koji dragovoljno daruju plate državi koja će od njega imati koristi još i porez! Takvom suludom logikom ugroženi su opstanak i aktivnosti manjinskih i nevladinih udruga, što sasvim sigurno neće biti zapisano u našu đačku knjižicu koju vodi Europa kao doprinos širenju demokracije i ljudskih prava, ali i naš pristup programima Europske unije i USAID-a poput CARDS-a i sličnih. Inače, prema priznanju ministrice europskih integracija Kolinde Grabar Kitarović, Hrvatska je uspjela iskoristiti tek 42 od 200 milijuna eura iz programa CARDS koji su nam namijenjeni do 2006. godine, što rječito govori da novac nismo sposobni uzeti pameću ni kada leži kraj naših nogu.

Da je Šukeru zbog budžeta voda u ušima, govori i šuškanje o tome kako Vlada razmišlja o ponovnom uvođenju plaćanja PDV-a na televizijsku pretplatu, što je ukinula Račanova administracija, čime bi država namaknula godišnje čak 200 milijuna kuna, koje bi pak HRT morao nadoknaditi povećanjem svojih računa građanima. Uz sve to Sanader će uskrsnuti i Financijsku policiju koja bi trebala nadgledati i provođenje obećanog smanjivanja stope PDV-a od početka sljedeće godine. Možda bi se prije nego što taj zakon upute u proceduru na Markovu trgu trebali pozabaviti analizom svrsishodnosti i učinkovitosti represivnih novotarija u pravosudnom sustavu. Recimo, analizirati što je to do sada polučio famozni USKOK koji ovih dana blamira državu i za koji odvjetnik i dugogodišnji tužitelj Rajko Mlinarić kaže kako nije »ispunio očekivanja ni na stručnoj razini, ni u sudskim statistikama«. Uostalom, smatra on, tužiteljstvo nitko ni prije njegovog osnivanja nije sprječavao da poduzima mjere u suzbijanju korupcije.

Imamo li dakle već sada institucije i ljude koji mogu kontrolirati financijske tokove ili moramo opet izmišljati toplu vodu i donositi neučinkovite nove zakone koji za državu znače tek novi trošak? Ima li nade da nas svaka nova vlast neće bombardirati ishitrenim i suludim propisima, ima li nade da će improvizacija kao način vladanja ustuknuti pred konstruktivnošću?