Kada su zemlje takozvane Nove Europe postale kandidatkinje za članstvo u EU, monitoriranje njihove prilagodbe političkom i pravnom sustavu EU uključilo je i pojačanu kontrolu antikorupcijskih mjera i borbe protiv te rak-rane moderne demokracije. Europska unija je, osim svog ispitivanja efikasnosti antikorupcijskih mjera u svakoj od zemalja kandidatkinja, povjerila značajnu ulogu monitoriranja korupcije neovisnim stručnjacima i nevladinim organizacijama. Na taj način su afirmirali u praksi jedan od bitnih principa rada EU: uključivati što više u pripremnu, konzultativnu fazu koja prethodi donošenju odluka neovisne stručnjake, nevladine udruge i organizacije koje spadaju u kategoriju »psa čuvara« demokracije, kako ih nazivaju na Zapadu – na engleskom: »Democracy Watch-Dogs«, a koristi se bez ikakve poruge. Naravno, u konzultativnim procedurama EU značajnu ulogu igraju i slobodni mediji. Sve je to nepoznato i strano političkom sustavu Hrvatske: kada se stručnjaci i konzultiraju, tada političari itekako olako prelaze preko njihova mišljenja. Za to je dovoljno uzeti primjer kada je neovisna grupa stručnjaka izradila tekst Zakona o političkim strankama, ili pak tekst Zakona o sukobu interesa. A upravo su to glavni pokazatelji stanja političke korupcije u jednoj zemlji. Tako, naime, tvrdi i ugledna međunarodna organizacija za borbu protiv korupcije Transparency International. Prošlog je mjeseca ova organizacija objelodanila svoje izvješće za 2004. godinu, u kojemu je kao glavni problem korupcije istaknuta politička korupcija, preciznije korupcija političkih stranaka. Pljačka od strane političara i podmićivanje multinacionalnih i domaćih kompanija nagrizaju ekonomski razvoj i političku stabilnost tranzicijskih zemalja, tvrdi Transparency International.

Onome tko pročita »Izvješće o globalnoj korupciji 2004.« izgledat će kao da je za uzor poslužila Hrvatska. U predgovoru bivši američki predsjednik Jimmy Carter tvrdi da nove demokratske zemlje više ne smiju tolerirati podmićivanje, prevare i nepoštenje. U ovom značajnom tekstu (valjalo bi ga hitno prevesti i dostaviti svim našim zastupnicima u Saboru i vođama političkih stranaka) Transparency International je lansirao i svoje standarde za suzbijanje korupcije političkih stranaka i političara. TI je u te svoje standarde uvrstio zakone o sukobu interesa, zakone o političkim strankama te nadzor neovisnih tijela nad godišnjim prihodima i rashodima političkih stranaka. To je dokument o transparentnom financiranju političkih stranaka i izbornih kampanja u ključnim zemljama u kojima je korumpiranost političara neiskorjenjiv problem. Srećom, pod pritiskom EU i neovisnih monitora i »psa čuvara« tranzicijske zemlje, nove članice EU, uspjele su donekle ukloniti najvidljivije tragove korupcije. Kod nas je obrnuto: taman kada smo dobili avis, izbijaju korupcionaške afere. Jedna je ona koja otkriva čudne dogovore o prijenosu dionica kompanije Končar, u koje su se našli upleteni predsjednik Končara i bivši ministar Granić; druga je afera direktne pogodbe između Vlade i fonda kojemu je na čelu bivši ministar Škegro; treća je afera u kojoj se našao upleten dogradonačelnik Zagreba Bandić u vezi s gradskim zemljištem i atakom na pravosuđe.

Sve te afere istovremeno prate i diletantski gafovi šefa USKOK-a i neefikasnost i zaostalost pravosuđa. I da bi sve bilo još bolje, Vlada uvodi PDV na donacije nevladinim organizacijama – onima iz kojih bi se trebali regrutirati neovisni monitori antikorupcijske borbe. Hrvatskom imidžu će sve te afere koje su grunule posljednjih dana nanijeti golemu štetu na njezinom putu u EU. Odjeci tih afera osjetit će se vrlo skoro, nakon što Hrvatska dobije u lipnju toliko željeni kandidatski status za članstvo u EU. Po uzoru na »Monitoring program EU« koji je uz podršku EU provodila skupina neovisnih nevladinih udruga, a čije je izvješće objelodanjeno 2002. u Budimpešti i poslužilo pri donošenju odluke Europskog vijeća o članstvu tranzicijskih zemalja u EU, tako se i za buduću kandidatkinju, Hrvatsku, priprema akcija monitoringa koja bi dala katastrofalne rezultate, ako se šteta ovih korupcionaških afera ne pokuša ispraviti odlučnom i jasnom Vladinom akcijom: u prvom redu, Vlada treba hitno ukinuti PDV na donacije nevladinih udruga, slijedeći čak i pozitivan primjer Mađarske, koja izdvaja čak 10 posto svih prikupljenih poreza da bi ojačala neovisnost nevladinog sektora; mora otkloniti svaku neposrednu pogodbu u slučaju »Sunčani Hvar«, jer one mirišu na klijentelističko favoriziranje; mora osposobiti pravosuđe da ne čini ovakve gafove kao u slučaju Granić-Bago. I, konačno, mora što prije predložiti Saboru Zakon o političkim strankama koji će eliminirati političku korupciju ili bar smanjiti njezinu razornu snagu. U ovoj situaciji Vlada bi morala osnovati ad-hoc radnu grupu, kakve inače vlade EU i osnivaju i obično im daju i primjereno ime: »Damage Control Committee«, odnosno – odbori za kontrolu štete. U njima sjede, naravno, neovisni stručnjaci...