Vjesnik: 14. 05. 2004.

Mirogojski zapis kompletirao farsu Bago - Granić

Kako je postupak u predistražnoj fazi, zapis Granićevih i Delonginih razgovora nije mogao doći do odvjetnika dvojice osumnjičenika / Taj papir nije smjela dati ni policija koja je ozvučila Delongu i snimila izravne i telefonske razgovore / Taj dokaz u javnost nije mogao pustiti ni Granić, jer ga nema, i u bolnici je / Sasvim sigurno ga ni Bago, čak i da ima zapis, ne bi dao novinarima jer mu ta objava ne odgovara / Dakle, krtica je u Državnom odvjetništvu, odnosno Uskoku

ZAGREB, 13. svibnja – Obrat u »slučaju Bago – Granić« nije se dogodio na sudu nego u novinama. Tko je i za čiji interes ionako »zatrovanoj« publici – podijeljenoj na Bagine i Granićeve zagovarače te Uskokove i kritičare ravnatelja mu Željka Žganjera – dao krunski dokaz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala? Riječ je o transkriptu razgovora na Mirogoju između Uskokova pouzdanika Velimira Delonga i drugoosumnjičenika dr. Mate Granića.

Transkript je ponudio nekoliko dodatnih sumnji.

Prva, ma koliko se Darinko Bago ljutio na svoga šogora Matu Granića »jer se petljao u nešto što ne zna«, sadržaj snimljenog razgovora pobuđuje sumnju da je Granić »znao o čemu razgovara«. Dakle, znao je da je »Končar« s Delongom potpisao predugovor o prodaji dionica, znao je da to treba potvrditi Nadzorni odbor »Končara« i znao je da sjednicu toga tijela saziva upravo Bago.

Nadalje, u ispisu razgovora od 9. travnja 2004. godine zabilježeno je da Granić kaže »... vi znate u ime koga ja dolazim«, Delonga odgovara »Uime Bage, jel" tako«, a Granić potvrđuje »E, prema tome, on kaže da je za stavljanje na prvi Nadzorni odbor... koji će biti... da ide nominala plus dividenda na pola«.

Već tih nekoliko rečenica teško tereti Bagu i Granića. Znači, postojala je veza između njih dvojice, Granić je »kao delegat« Delongi ponudio rješenje predugovora na Nadzornom odboru, uz uvjet: dividenda za 2003. godinu dijelila bi se pola Delongi, pola Graniću i Bagi.

Je li na tom dijelu zapisa Uskokov ravnatelj gradio svoju upornost da raspolaže dokazima protiv Bage i Granića? Ako jest, ako taj dio dokaza nije ugradio u istražni zahtjev pa su mu propale i faza saslušanja pred istražnim sucem Krešimirom Devčićem, a onda i pred Izvanraspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu, zašto je sad »dao taj dokaz u javnost«?

Naime, s obzirom da je postupak u predistražnoj fazi, zapis Granićevih i Delonginih razgovora nije mogao doći do odvjetnika dvojice osumnjičenika. Taj papir nije smjela dati ni policija koja je ozvučila Delongu i snimila izravne i telefonske razgovore. Taj dokaz u javnost nije mogao pustiti ni Granić, jer ga nema, i u bolnici je. Sasvim sigurno ni Darinko Bago, čak i da ima zapis, ne bi ga dao novinarima jer mu ta objava ne odgovara.

Dakle, rupa, krtica ili nešto treće omogućilo je da se ključni dokaz nađe pred javnošću, dosad »hranjenom« tvrdnjama da Žganjer nema pojma, da zbog toga treba dati ostavku i »ode u svoj Šibenik – džogirati«.

Ta je rupa, krtica, negdje u Državnom odvjetništvu, zapravo u samom Uskoku, ako se policija isključi zbog navedenih razloga. A baš je Uskok do nekidan kukao da je cijeli slučaj ugrožen jer je »netko« obavijestio Granića da je pod paskom policije i Žganjerova Uskoka, pa se i požurilo s istražnim zahtjevom i pritvaranjem dvojice osumnjičenika.

Što će sada i kako Žganjer braniti kad je baš na njega pala sumnja da je, barem uz njegovo znanje, papir otišao u medije. Tu sumnju pojačava činjenica da nakon objave, prema najavama prvog nastavka zapisa, Žganjer sasvim sigurno više ne djeluje kao Eliot Ness na hrvatski način. Izložen posljednjih dana neviđenom pritisku, Žganjer je možda popustio i želio poručiti »evo, što sam vam rekao, imam dokaze«, samo da mu se kritičari skinu s vrata.

Međutim, što je s postupanjem prema zakonu? Što je s predistražnim postupkom koji je zastao do donošenja odluke Vrhovnog suda u povodu Uskokove žalbe na rješenje Izvanraspravnog vijeća? Ima li Vrhovni sud uopće ikakvu šansu potvrditi odluke županijskih sudaca? Ako potvrdi negativan stav prema Uskokovu zahtjevu, širit će se priča, podgrijana objavljenim zapisima, da netko štiti Bagu i Granića. Vrhovni sud bi time ušao u zbroj razloga zbog kojih se osuđeni za korupciju mjere prstima ruke. Ako prihvati Uskokov zahtjev, na snagu se vraća također vruća priča da netko smješta Bagi i Graniću, »Končaru« i Granićevu biznisu u začetku.

Uza sve, ako Vrhovni sud potvrdi stav županijskih sudaca, Žganjera od novih pritisaka ne može spasiti ni njegov šef, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Ako vrhovni suci prihvate Uskokov zahtjev, niz bi se javnih osoba mogao naći na optuženičkoj klupi zbog nezakonita pritiska na tijela pravosuđa.

Loše, grozno, kako god se okrene, za sud i tužiteljstvo, sustav sudovanja, zakone i pravdu.

Vlado Rajić