Sada neki mediji ironično pitaju: zar je trebalo čekati 15 godina nakon pada komunističkoga režima u Mađarskoj da bi se Staljin izbrisao s popisa počasnih građana Budimpešte? Pritom je činjenica da je zahtjev za njegov »izgon« iz toga »časnog kluba« bio podnesen već 2001., ali nije prošao. Tada su članovi gradskoga vijeća odbacili taj prijedlog s obrazloženjem da se odluke gradskih vlasti ne mogu mijenjati »unatrag« jer se »povijest ne može iznova pisati«. Međutim, najnovija odluka pokazuje kako se »stara greška može i mora ispraviti«.

Naime, sada su podnositelji toga prijedloga svoj zahtjev obrazložili, uz ostalo, tvrdnjom da je Staljin kriv za stravične zločine protiv čovječanstva u Europi, u Mađarskoj i u Budimpešti. Ili točnije: postrojbe Crvene armije, doduše, Mađarsku su 1945. oslobodile fašizma, ali su se zatim odmah pretvorile u okupatorske snage i u njoj »privremeno« ostale idućih 45 godina. Najgore odnosno najmračnije razdoblje komunizma u Mađarskoj vezano je uz vladavinu »Staljinova najboljeg i najvjernijeg učenika«, apsolutnoga partijskog vođe Matyasa Rakosija.

U godinama od 1947. do 1956., kako sada naglašavaju mediji, vladalo je »masovno nasilje« nad mađarskim narodom. U tome je razdoblju obavljena potpuna nacionalizacija i kolektivizacija poljoprivrede te pokrenuta borba bez milosti protiv »neprijatelja naroda« i novoga režima. Rakosi je za svoje devetgodišnje vladavine naredio uhićenje i izgon iz zemlje više od 100.000 »nepodobnih i sumnjivih« sugrađana, provodio je montirane političke procese, otvarao je radne logore i odlučno proganjao sve Mađare koji se »nisu prilagodili« novome režimu.

Međutim, pritom je zanimljivo da je Staljina za počasnoga građanina Budimpešte 1947. predložio Janos Kadar, političar koji je, nakon propasti »protusovjetske revolucije« 1956., zamijenio Rakosija i postao partijski vođa, dakle prvi čovjek Mađarske, na kojemu je položaju ostao do 1988. U obrazloženju zahtjeva za proglašenje počasnoga građanina Budimpešte Kadar je, među Staljinovim zaslugama, naglasio njegov »izvanredan i po uspjesima dalekosežan učinak«, kao i »golem i povijesni doprinos napretku Sovjetskog Saveza«. Sada je konačno ta »lakrdija« završila.