Na rubu afere Bago - Granić opet se otvaraju neke bolne rane hrvatskog društva još iz doba staroga HDZ-a, jer su informacije o istrazi nesmetano curile i do medija i do osobe pod istragom. Od Sanadera se s pravom očekuje da, nakon što je u stranci dokazao da zna kako se protivnike miče s puta, s uvođenjem reda nastavi u državnom aparatu. No, i Račan u »slučaju Bandić« mora raščistiti priču koja miriši na stari HDZ

Afera Bago – Granić sigurno je jedan takav neugodan podsjetnik. I to ne samo zato što su u njezinu središtu bivši jaki HDZ-ovci: bivši dugogodišnji ministar vanjskih poslova Granić i njegov šogor Bago, koji je devedesetih godina bio veleposlanik u Sarajevu, što sigurno nije mogao biti netko bez vrlo čvrstog uporišta u vrhu tadašnjega HDZ-a. No, iako se Sanader lako može »oprati« od eventualnih nedjela osoba u središtu afere, jer oni doista nisu dio vrha Sanaderova HDZ-a, na marginama te afere otvaraju se neke bolne rane hrvatskog društva koje javnost izravno povezuje sa starim HDZ-om.

To ponajprije vrijedi za curenje informacija o istrazi koje, baš kao devedesetih, nisu stizale samo do medija, nego i do osoba o kojima se istraga vodila. A upravo je takvo, strogo kontrolirano curenje informacija bio recept kojim se devedesetih godina efikasno pomagalo jednima, a druge uništavalo. Curile su na isti način informacije i za vrijeme Račanove vlade. No, javnost je nekako prešutno prihvaćala njegov izgovor da je vrlo teško bez pravih nemilosrdnih čistki - koje uvijek sa sobom nose i brojne nepravde - od kukolja očistiti obavještajni, policijski i sudski aparat naslijeđen od bivših HDZ-ovih vlada.

Sanader se tim izgovorom ne može tako lako poslužiti jer se, opet nekako prešutno, smatra da on mnogo lakše može taj aparat očistiti od ljudi koji ne rade ono za što ih plaćaju porezni obveznici nego ono što odgovara njima osobno ili njihovim političkim patronima. Štoviše, od Sanadera se s pravom očekuje da nakon čišćenja HDZ-a od javnosti najantipatičnijih likova nastavi i s uvođenjem reda u državnom aparatu. Jer, ipak on i njegovi najbliži suradnici o njima najviše znaju još iz starih vremena, a pokazali su i da znaju kako se miču protivnici s puta. A put na koji nas navode prodavači i »dodavači« strogo povjerljivih državnih informacija sigurno ne vodi u Europsku uniju, koju Sanader proglašava glavnim ciljem.

Na žešći odnos prema tim likovima iz hrvatske političko-obavještajne noćne more Sanadera bi mogla ponukati i najnovija akcija političkog podzemlja u kojoj je jedan od popularnijih Sanaderovih ministara Božo Kalmeta proglašen ni manje ni više nego četnikom, iako je kao zadarski gradonačelnik stolovao pod slikom Ante Gotovine. No, ako je svijet nakon HDZ-ova velikog proeuropskog obrata, začinjenog dobrovoljnim odlascima u Haag, Sanaderu oprostio ministra s takvim pedigreom, na domaćoj sceni stvari se guraju u potpuno suprotnom pravcu. Prema principu »nitko nije prorok u svom selu«, Kalmetu se četnikom proglašava zbog poštivanja hrvatskih zakona, dakle povrataka srpskih izbjeglica, obnove njihovih kuća, suradnje s Haagom i sličnih poteza u skladu s temeljnim odrednicama Ustava i principa jednakosti pred zakonom. Kada se svemu tome doda i sudsko prepucavanje zbog jednogodišnje isplate dužnosničke plaće Štefaniji Bortek Knešaurek, koja je razriješena zbog grijehova počinjenih prije 2000., Sanaderu je vjerojatno pun kufer starih HDZ-ovskih kadrovskih priča.

S druge strane, iako je odselio u opoziciju, Račan ipak ne može računati s barem malo medijske sjene uoči konačnog obračuna s Bandićem. Obračun Račana i Bandića, doduše, nije široj javnosti toliko zanimljiv koliko je svojedobno bio sukob Sanadera i Pašalića. Ali medijske sjene neće ni može biti, jer je Bandić jedini SDP-ovac koji je pokazao da savršeno dobro zna koliko je važno privući medije želi li se graditi politička karijera čiji je cilj sam vrh (za početak stranke). No, pritom je nakupio toliko afera – i to afera koje također neodoljivo mirišu na stari HDZ – da se lako može dogoditi da ga od političke dekapitacije neće spasiti ni činjenica da je u Zagrebu i dalje vrlo popularan.

Jer, iako mu je upravo zbog popularnosti Račan vrlo dugo gledao kroz prste, sada više nije u pitanju samo Račanova šefovska pozicija nego i ugled stranke. Pogotovo ako nakon svih nepodopština koje je napravio, Bandić dobije i ozbiljnu kaznenu prijavu. Stoga su se i dojučerašnji Bandićevi vatreni pristaše počeli polako distancirati od poduzetnoga Hercegovca koji je osvojio Zagreb baš u vrijeme kada su Hercegovci u gradu bili na najlošijem glasu.