Reći ćete, vidi ga, kakve mu gluparije padaju na pamet, ali cijelo sam poslije podne utrošio računajući kolika bi mi trebala biti plaća da jednoga dana ostvarim penzijetinu od 9000 kuna. Uzimajući u obzir zakonski važeće kriterije, za tu carsku mirovinu morao bih već sada, a u Isusovim sam godinama, primati mjesečno oko 30.000 kuna, što je u novinarstvu većini puka fantastika. Kad mene, doduše proćelava, ali još zdrava i mlada sa svim zubima, tako iritiraju saborske mirovine, što je tek onda s penzićima koji žive od 1000 do 1500 kuna, ima da im tlak skoči na 800 kad pročitaju da je, ne znam, Tomčić, Škarić, tko li ga već, osigurao tako veliku poputbinu prosjedivši malo nad papirima u Saboru.

Da, da, u Hrvatskoj se stvara politička kasta. Zastupnici ne žive poput ostalih građana pa je logično da ne mogu ni znati kako to izgleda spajati kraj s krajem, i već oko 20. trčati kod susjeda po 500 kuna. Zašto bi saborski umirovljenik bio toliko bolji od profesora, novinara, kirurga, radnika, čistačice; koji su odradili puni radni staž, a "nagradilo" ih se mrvicama pa nemaju unuku ni za čokoladu. Stvari treba nazivati pravim imenom: dakle, saborska mirovina je teška sramota!