Slobodna Dalmacija: 15. 05. 2004.
(Pravna) država u magli
Vuk ĐURIČIĆ
U sjeni slučaja Končar, odnosno Granić-Bago, koji bi zbog načina na koji je vođen - ponajprije od šefa USKOK-a Željka Žganjera koji ga je "začinio" i medijskim ekshibicionizmom, te navodno proveo uz koordinaciju ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt - mogao urušiti cijeli sustav, neprimjetno prolazi jedna druga afera čiji korijeni sežu u vrijeme kad je vladar Hrvatske bio predsjednik Franjo Tuđman. Naime, u Za
dru je ovih dana "otkriven" i uhićen Vlado Ćosić iz tzv. ahmićke skupine, čije se pripadnike odavno sumnjiči da su počinili ratni zločin u susjednoj državi, odnosno u Ahmićima.Ta informacija ne bi bila posebno zanimljiva da se ne radi o pripadniku skupine koja je pod okriljem bivšega državnog vrha, čitaj Franje Tuđmana, godinama bila zaštićena i zbrinuta u Hrvatskoj. Osim vrhovnog nalogodavca, ključnu ulogu u skrivanju osumnjičenih za ratni zločin imali su nekadašnji čelnici MUP-a i tajnih službi koji su realizirali akciju "Magla" koja je godinama bila strogo čuvana državna tajna: sukladno u bivšem državnom vrhu osmišljenoj akciji, načelnici nekih policijskih uprava, u ovom slučaju zadarske, od viših su instancija dobili nalog da puste "maglu", odnosno da maksimalno budu na usluzi Hrvatima osumnjičenim za nedjela u BiH. Osim lažnog identiteta i krivotvorenih isprava, što im je osigurala policija, pripadnike tzv. ahmićke skupine pristojno se i "okućilo". Na račun poreznih obveznika, naravno.
Nakon odlaska HDZ-ove vlasti 2000. godine status Tuđmanovih "štićenika" se donekle promijenio, ali se stvari do kraja nisu raščistile, dok se akcijom "Magla" nitko nije, a po svemu sudeći i neće ozbiljnije pozabaviti. U sređenoj državi svi njezini sudionici bili bi sankcionirani i odstranjeni iz državnih institucija.
Naime, da u nas funkcionira pravna država, ne bi se moglo dogoditi da akcije poput "Magle" godinama budu najstrože čuvana državna tajna i da za navedena (ne)djela nitko ne odgovara. S druge strane, afera Granić-Bago je "provaljena" i prije nego što su za to nadležne državne institucije odradile posao. Odgovori na pitanja tko je za to kriv i treba li Željko Žganjer podnijeti ostavku, jer je potezima koje je povlačio ozbiljno uzdrmao USKOK, bitni su, ali ne i najvažniji. Srž problema je u tome što su, očito ne slučajno, neke akcije godinama strogo čuvane državne tajne, a druge "padaju" prije nego su završene ili tek što su počele. To je sumorna realnost funkcioniranja pravne države na hrvatski način.