Darijo Kordić, koji se dragovoljno predao tribunalu 6. listopada 1997., prvostupanjskom je presudom 2001. osuđen na 25 godina zatvora / Na presudu su se žalili njegovi branitelji, koji su tražili oslobađajuću presudu, ali i Tužiteljstvo koje je tražilo kaznu od 40 godina zatvora / Branitelji ne istupaju previše u javnosti tako da nije poznato na čemu će temeljiti svoje prigovore na presudu

Obrazlažući tu presudu, predsjedavajući Sudskog vijeća, britanski sudac Richard May rekao je, među ostalim, da se Kordić »entuzijastično pridružio progonu i odigrao instrumentalnu ulogu u napadima u Lašvanskoj dolini 1993., posebice u naređivanju napada na Ahmiće i druga sela u travnju te godine«. May je dodao, također, kako Sudsko vijeće nije našlo dovoljno dokaza da je Kordić pripadao najvišim krugovima vlasti bosanskih Hrvata te ga stoga neće osuditi kao »arhitekta« progona.

»Činjenica što ste političar i što niste izravno sudjelovali u počinjenju zločina ne čini razliku – svoju ste ulogu odigrali podjednako kao i oni koji su pucali. Zapravo, činjenica da ste bili vođa otežava vaše zločine«, kazao je tom prigodom britanski sudac May. I Kordićevi branitelji su tom prigodom dali izjave iz kojih je razvidno da nisu bili sasvim nezadovoljni presudom. Mitko Naumovski je, među ostalim, kazao da je presuda »kompromis između tvrdnji dviju strana – Tužiteljstva i obrane«. On je i tada, a i kasnije, tvrdio da njegov branjenik Dario Kordić nije kriv za zločine za koje je proglašen krivim, rekavši da bi »kazna bila neprimjereno niska da je Kordić doista kriv za Ahmiće«.

Kordićevi branitelji ne istupaju previše u javnosti, za razliku od nekih drugih branitelja optuženih Hrvata, tako da nije poznato na čemu će temeljiti svoje prigovore na presudu.

No, za pretpostaviti je, kako je to istaknuo i branitelj Sayers, da će se, među ostalim, usredotočiti i na rušenje teze o agresiji Republike Hrvatske na BiH s namjerom priključenja njezinih dijelova, među ostalim i Lašvanske doline, Hrvatskoj.

Time se sukob HVO-a i Armije BiH u srednjoj Bosni, pa i u Lašvanskoj dolini, tretira kao međunarodni sukob, a ne kao građanski rat, što je on, prema svim dostupnim podacima, nedvojbeno bio. Posebice pritom treba imati u vidu da je Lašvansku dolinu Armija BiH opkolila sa svih strana, a da postrojbe Hrvatske vojske, kako je to već utvrđeno na haaškim ekspertizama, nisu bile dovoljno snažne ni da probiju taj obruč iz prostora sjeverne Hercegovine prema Lašvanskoj dolini. To je važno ne samo zbog Republike Hrvatske nego i zbog samih optuženika. Naime, optužbe za teške povrede Ženevskih konvencija moguće su samo kada je riječ o međunarodnom sukobu.