Daleko od očiju javnosti, na svojoj zatvorenoj sjednici, hrvatska je Vlada donijela odluku da državni dužnosnici mogu, na teret državnog proračuna, prenoćiti u top-hotelima, onim rangiranim s pet zvjezdica. Vjerojatno je većina građana ove zemlje, naviklih da se svi oni koje je uhljebila politika na račun poreznih obveznika koriste sličnim beneficijam, predmnijevala da su to »pravo«, uživali i ranije.

No Vlada je prethodno donijela skrbnu ali kratkotrajnu odluku od tek, kobno nepopularnih 13 dana, da se svima njima plaća cijena boravka u hotelima do tri zvjezdice, a ostatak do pet moraju doplatiti sami. Brzopotezno mijenjanje uredbe, koja je očigledno trebala biti zatajena javnosti, iz Vlade »pravdaju« time što bi išla na štetu onim državnim službenicima, poput osiguranja i inih, koji su znatno slabije platežne moći od svojih pretpostavljenih. Štoviše, Sanaderov glasnogovornik Ratko Maček poručuje da bi »striktna primjena te uredbe dovela do takvih situacija u kojima bi ministar, ali i svaki državni službenik, koji sudjeluje na nekoj međunarodnoj konferenciji koja se održava u Dubrovniku u hotelu Excelsior morao odsjesti u drugom hotelu, a u Dubrovniku bi to mogao biti jedino hotel Lero«! Mačak zamagljivanja Maček naravno ne govori zašto je onda Vlada donijela problematičnu uredbu, ako se, prema njegovim riječima, nije odrekla štednje, odnosno zašto ju je proširila na »sve zaposlene u državnoj upravi«.

Nije sporno da pratnja predsjednika, premijera i svih onih ministara koji na to imaju pravo po pravilima sigurnosti mora i treba neprestano boraviti tik do njih, ma koliko to državu stajalo. No takve se mjere zaštite ne primjenjuju niti na sve ministre, niti na saborske zastupnike, a kamoli na »zaposlene u državnoj upravi«, kao što je to preširoko formulirano novom uredbom, pa se sada sve, sasvim legalno, može pravdati i do najniže administrativne razine. Osim toga, zašto Maček tako obezvrijeđuje dubrovački hotel »Lero«, koji bi nakon njegove »argumentacije« ili trebalo izbjegavati zbog njegove »ofucanosti«, ili pak u njega pohrliti radi njegove »jeftinoće«. Tako nešto mogao je izjaviti samo onaj koji nikada u njemu nije odsjeo ili, ako je to već i učinio u sezoni, nije platio račun iz svoga džepa.

Nažalost, jedno je sasvim jasno. Floskulama o štednji i skromnosti Sanaderova se ekipa koristi za pridobivanje glasačkih masa, baš kao što je to činila i Račanova. I ministri bivšeg premijera prvih su dana svoga mandata dolazili na posao starim i polovnim »golfovima« i stanovali u proleterskim stanovima naslijeđenim iz doba samoupravnog socijalizma, da bi ubrzo nakon toga ergela automobila na Markovu trgu bila pojačana superbrzim i elegantnim »grlima«, a stambena kvadratura naglo udvostručena. U prešućenoj pozadini ekspresno promijenjene Vladine odluke nazire se i motiv zašto je trebala ostati daleko od očiju javnosti. Iako su 13 godina državni službenici imali pravo ne samo u inozemstvu već i svojoj domovini koristiti najzvjezdanije hotele, ono im previše nije značilo. Naime, prema tadašnjoj turističkoj kategorizaciji, u cijeloj je galaksiji Lijepe naše, izvan sazviježđa Metropole, egzistirao tek jedan ili dva takva objekta. A kada su prošle godine kriteriji ublaženi, i kada tu čast sada ima desetak i više njih, apetiti za luskuzom su, kao i uvijek, porasli onima koji su na koritu najprofitabilnijih informacija – državnim službenicima.

Rekli bi stari Latini, što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu. Jer, mi smo regruti, a oni generali s pet zvjezdica.