General Karl Gorinšek je iste noći doznao za ubojstvo 18 Srba i jednog Mađara, koji su zatim pokopani u osječkoj Vojarni "Lug". U iskazu policiji Gorinšek je rekao da je obaviješten kako je "to počinilo nekoliko vojnika 130. brigade HV-a" te da je "naredio da se sudionici zločina premjeste na prvu liniju bojišta" - General Đuro Dečak u pismu Miroslavu Tuđmanu 1996.: "Držim da bi po ugled Republike Hrvatske bilo potrebito izmjestiti grobnicu van vojnog objekta." Zatim su ostaci premješteni i pokopani kod Gospića, tada pod komandom generala Norca. Dečak je poslije izjavio da o transportu kostiju zna samo iz novina

Za zločin u Paulin Dvoru, koji su krajem 1991. godine počinili pripadnici HV-a, Vijeće Županijskog suda u Osijeku nedavno je Nikolu Ivankovića proglasilo krivim i nepravomoćno ga osudilo na 12 godina zatvora, dok je drugooptuženi Enes Viteškić oslobođen optužbe i nakon godinu i pol dana pritvora pušten na slobodu. Na odluku osječkog suda žalilo se Državno odvjetništvo, a u slučaj se ponovno "uključuje" i umirovljeni general Karl Gorinšek koji je u vrijeme kad je zločin počinjen bio zapovjednik Operativne zone Osijek. Naime, protiv Gorinšeka je ovih dana odvjetnik Luka Šušak, koji zastupa obitelji pobijenih, Državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu kojom ga po zapovjednoj odgovornosti tereti za zločin u Paulin Dovoru.

Zločin u Paulin Dvoru dogodio se u noći između 11. i 12. prosinca 1991. godine kad je skupina pripadnika HV-a pokupila 19 tamošnjih civila, 18 Srba i jednog Mađara, u dobi od 41 do 85 godina, i odvela ih u kuću Andrije Bukvića koja se nalazila u Glavnoj ulici na broju 52. Nakon što su ih pobili, što nisu ni pokušali spriječiti pripadnici HV-a i policije koji su "čuvali" selo, leševi su po nalogu viših instancija ubačeni u crne vreće i ukrcani u kamion kojim su prebačeni u osječku Vojarnu "Lug" u čijem su krugu iskrcani i zakopani, a Bukvićeva kuća je dignuta u zrak. Prilikom transporta jedan leš je ispao iz kamiona, a po svemu sudeći radilo se o starici Milki Lapčević.

Tadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek Karl Gorinšek za zločin u Paulin Dvoru doznao je iste noći kad se dogodio. Naime, u iskazu koji je dao policiji, odnosno Državnom odvjetništvu doslovce stoji:

"Svjedok Karl Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek, naveo je u svojem iskazu da je 11. prosinca 1991. godine oko 22 sata u Zapovjedništvo Operativne zone došao dr. Darko Ropac i obavijestio ga o ubojstvu civila u Paulin Dvoru. Rekao mu je da je to počinilo nekoliko vojnika 130. brigade HV-a automatskim oružjem, no nije naveo imena, a on ga nije ni pitao odakle mu takva informacija. Odmah je sazvao svoje pomoćnike, sjeća se Slavka Kita i Franje Kovačevića, a Ivicu Vrkića mijenjao je tog trenutka Ladislav Bognar. Ovakav događaj bio je tada pod ingerencijom SIS-a i Vojne policije, a vojska je trebala samo pokopati mrtve i obavijestiti Glavni stožer HV-a, što je i učinjeno. No, on je poslije doznao da glede pokopa mrtvih nije postupljeno po njegovoj naredbi i da oni nisu pokopani u najbliže groblje. U okviru dnevnog izvješća on je informaciju o događaju dostavio u Glavni stožer, a svoja posebna izvješća slali su po svojoj liniji i načelnici pojedinih službi. Sjeća se da je i zbog drugih problema, a uključivši i događaj u Paulin Dvoru, formirao komisiju od tri člana koja je trebala ispitati slučaj. U komisiji je bio operativac s prezimenom Sić i inženjerac s prezimenom Babić, a treće osobe se nije mogao sjetiti. Nakon izvješća ove komisije o stanju u 130. brigadi HV-a, on je išao u Beketince na razgovor k zapovjedniku te brigade. U odnosu na počinitelje zločina on je poduzeo ono što je bilo u nadležnosti vojske, a to je da je naredio da se sudionici zločina premjeste na prvu liniju bojišta da se tamo dokazuju. Obaviješten je da se po njegovoj naredbi postupilo. Činjenično stanje o samom zločinu te imena i okolnosti su po službenoj dužnosti u okviru svoje djelatnosti morali utvrditi načelnik SIS-a Osijek Mirko Grošelj, načelnik SIS-a Operativne zone Slavko Kit, nečelnik SIS-a 130. brigade Petar Pavković te Vojna policija. U to vrijeme 68. bataljun VP-a bio je tada u formiranju i zapovjednik Vladimir Burić javio mu se na dužnost 15. prosinca 1991. godine."

Gorinšek je "kaznio" počinitelje zločina naredivši da ih se "premjesti na prvu liniju bojišta da se tamo dokazuju". Primjeren i hrabar, a nadasve i pravedan potez, zar ne!? O zločinu u Paulin Dvoru očitovao se i zapovjednik trećeg bataljuna 101. brigade N.N. (podaci poznati redakciji), koji je 21. prosinca 1991. godine odaslao strogo povjerljivo pismo Zapovjedništvu 101. brigade u kojemu navodi imena 14 pripadnika HV-a koji su, prema njegovim saznanjima, "počinili masakr nad nenoružanim civilnim stanovništvom u selu Paulin Dvoru", uz naglasak kako "ne prihvaća zadatak da zapovijeda vojnicima koji su počinili zlodjela i time se izjednačili s postupcima četnika ..."

Iz dokumenata koji su nam dostupni i iskaza brojnih svjedoka nije teško zaključiti da su o zločinu u Paulin Dovoru bili upoznati mnogi u vrhu vojske i države, uključujući i sami vojno-državni vrh koji je, po svemu sudeći, i naredio da se zločin zataška, što je na nižim instancijama godinama uspješno i provođeno, a o zločinu nitko nije govorio, pa ni Gorinšek, koji je nedugo nakon zločina, ali ne zbog njega, smijenjen i umirovljen.

Problemi nastaju krajem 1996. godine, o čemu svjedoči strogo povjerljivo pismo koje je 27. studenoga šefu HIS-a Miroslavu Tuđmanu odaslao zapovjednik II. ZP OSRH Đakovo general Đuro Dečak. U njemu doslovce stoji: "Štovani, temeljem informacije koju sam dobio od bojnika Ante Kujića (Koordinator za razmjenu) srpska strana na posljednjim pregovorima od prije dva tjedna nije potraživala nestale srbe (malo "s", op.V.Đ.) iz Paulin Dvora. To nas upućuje na zaključak da im je poznata lokacija masovne grobnice koja se nalazi u krugu vojnog skladišta "Lug", te da nam pripremaju iznenađenje u smislu da će od međunarodne komisije potraživati da se vrši iskop na toj lokaciji. O toj problematici sam Vas svojevremeno izvijestio putem Centra SIS Osijek, ali se do danas po tom pitanju nije ništa odradilo. Budući da se radi o vojnom objektu, držim da bi po ugled Republike Hrvatske bilo potrebito izmjestiti grobnicu van vojnog objekta. Molim Vas naputak glede daljnjeg postupanja. S osobitim štovanjem, general pukovnik Đuro Đečak."

Dva tjedna nakon pisma Tuđmanu, preciznije 9. prosinca 1996. godine general Dečak izdaje zapovijed o posebnom osiguranju osječke Vojarne "Lug" zbog iskapanja posmrtnih ostataka ubijenih civila iz Paulin Dvora. Posmrtni ostaci su ubačeni u plastične bačve koje su ukrcane na vojni kamion kojim su, uz pratnju vojske, odnosno vojne policije, trebale biti prebačene i zakopane na novom tajnom odredištu. Odluka o "transportu kostiju" donijele su više instancije na tajnom sastanku održanom 14. siječnja 1997. godine i posmrtnni ostaci su ubrzo prebačeni i zakopani u od Osijeka nekoliko stotina kilometara udaljenom selu Rizvanušu, nedaleko od Gospića. Procijenjeno je da je to najbolja lokacija, računajući da će se, uz zločine koje su počinili u Gospiću i njegovoj okolici, odgovornost i za 19 "nepoznatih" leševa pripisati generalu Mirku Norcu i pripadajućoj mu družini.

Masovnu grobnicu otkrili su nekoliko godina poslije haaški istražitelji, a po nalogu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića istraga je počela u lipnju 2002. Ubrzo je utvrđeno da se radi o civilima iz Paulin Dvora. Od brojnih iskaza zasigurno je jedan od najzanimljivijih onaj koji je 11. listopada 2002. policiji dao nekadašnji zapovjednik II. zbornog područja te bivši HDZ-ov župan i saborski zastupnik umirovljeni general Đuro Dečak. On je, poput mnogih drugih koji su znali za zločin i koji su ga prikrivali i(li) su sudjelovali u "transportu kostiju", izjavio da o tome "ne zna ništa", naglašavajući da "o zločinu u Paulin Dvoru i premještaju posmrtnih ostataka u Liku zna samo iz novina". Valja se nadati da će počinitelji masakra u Palin Dvoru, ali i oni koji su zločin prikrivali i organizirali "transport kostiju", ipak biti primjereno kažnjeni.