Vapaji komentatora »Dela« su uslišani. Slovenska diplomacija krenula je (nikad nije kasno!) u protuofenzivu. Ministar vanjskih poslova Dimitrije Rupel obavijestio je jučer svog kolegu Miomira Žužula o tom problemu, tražeći da se bespravno sagrađeni objekti slovenskih državljana ne ruše nego legaliziraju jer su »bili građeni u dobroj vjeri da se nalaze na zemljištu predviđenom za gradnju«. Priča ima i svoj nastavak. Slovenski veleposlanik Bekeš zatražio je prijem kod ministrice Matulović-Dropulić, a hrvatski veleposlanik u Ljubljani pozvan je u tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova.

Što bi trebalo značiti da su »objekti građeni u dobroj vjeri« to valjda znaju samo sastavljači teksta isporučenog hrvatskoj diplomaciji. Ako slovenski državljani nisu znali da je zemljište koje su kupili predviđeno za gradnju (kako su se pod tim kondicijama uopće usudili bilo što graditi i nije li za samu gradnju potrebno cijeli niz dozvola?) onda su bili ili nesmotreni (nisu tražili uvid u zemljišne knjige) ili naivni (povjerovavši da to »samo što nije riješeno«) ili su prevareni (moguće da su im pokazani nevaljali odnosno falsificirani papiri). U svakom slučaju, ako to nije plod njihove greške postoje mehanizmi putem kojih mogu zatražiti i eventualno dobiti (sudsku) zadovoljštinu, pa i uz pravnu pomoć slovenskog diplomatskog predstavništva u Hrvatskoj. Ali, ovdje je riječ o propisima koji vrijede za svih jednako bez obzira na državljanstvo, pa tražiti od jedne zemlje da progleda kroz prste građanima druge zemlje u osjetljivoj materiji poštovanja zakonitosti nije ništa drugo nego diplomatski gaf.

Stvar postaje smiješna kada se, pak prisjetimo, »rješavanja hrvatsko-slovenskih spornih pitanja« i »Ljubljanske banke« kada su, ne jedanput, slovenski političari, među njima i »vječni« ministar vanjskih poslova Rupel, taj problem nastojali staviti ad acta tvrdnjama poput one da je riječ o stvari koja se tiče banke i njenih štediša i da državna politika u tome nema što posredovati iako je ključ problema nastao raspadom Jugoslavije pa je prema tome i sukcesijsko, dakle, državno pitanje. Sada, u novom »građanskom predmetu« s potpuno drugim predznakom, slovenska politika smatra da ima razloga intervenirati.

Opozicija je jučer u parlamentu već napala Vladu da ubrzanom gradnjom i skorašnjim otvaranjem 70 kilometara autocesta želi »presijecanjem vrpci« ući u kampanju pred skorašnje jesenske izbore. Čini se da je tom cilju usmjeren ovaj manevar oko »legalizacije nedozvoljene gradnje«. Riječ je o propagandnom manevru za unutrašnju upotrebu (»briga za svoje državljane i odlučnost u vanjskoj politici«!) pri kojem se u startu zna da neće imati efekta. A problem je hrvatsko-slovenskih odnosa da se stalno naizmjence održavaju izbori i da svi samo »manevriraju«, te da obje strane nisu voljne zasukati rukave i, jedan po jedan, riješiti sve međusobne probleme. I zato svako malo prisustvujemo predstavama s falš glumcima i razočaranom publikom.