Okršaj bivšeg šefa POA-e Tureka i nekadašnjeg ravnatelja policije Ostojića nastavlja se zbog plana prikrivanja osumnjičenih za ratne zločine

Optužen za špijunažu u korist Engleza i stvaranje parapolicijske skupine u MUP-u, biografiji Ranka Ostojića, bivšeg ravnatelja policije, prošlog tjedna dodana je nova epizoda: da je, zlorabeći položaj, švercao robu i ljude i time financirao SDP. Optužbe stižu iz dva tjednika, naoko različitih političkih orijentacija, ali podjednako ovisna o literarnoj imaginaciji domaćih tajnih službi.

Riječ je, naime, o posljedicama "plana Haag", koji je domaćim špijunskim službama služio kao vodič u zataškavanju ratnih zločina HV-a i HVO-a. Skrojen prema zamislima Markice Rebića, obavještajnog savjetnika Franje Tuđmana, "plan Haag" u potaji se primjenjivao i nakon 2000. Tadašnjoj koalicijskoj vladi dostavljen je tek 2003. Jer prije toga, navodno, nije otkriven u arhivi Ureda predsjednika. U skladu s tim projektom, na hrvatskom je teritoriju neometano funkcionirao azil za haaške optuženike, zaštićene tajnim adresama i lažnim imenima. U rujnu 2000. u Zadru su otkrivena četvorica pripadnika tzv. ahmićke skupine pod patronatom lokalne ispostave SZUP-a, današnje POA-e. Franjo Turek, tada šef SZUP-a, vodio je akciju njihova uhićenja, pa su, prilično očekivano, dvojica od njih pobjegla. Među bjeguncima bio je i Ćosić. Osjećao se toliko zaštićeno i sigurno da se nakon određenog vremena opet vratio u Zadar gdje je uhićen tek kad je Turek bio prisiljen na ostavku.

Slično se zbivalo u slučaju Ivice Rajića, bivšeg zapovjednika jedinice HVO-a koja je 1993. počinila masakr civila u Stupnom Dolu. Tek što je Turek dezinformirao Račana da se haaški bjegunac skriva u Republici Srpskoj, MUP je Rajića pronašao u Splitu, gdje mu je supruga bila stalno zaposlena u jednom hotelu. Uslijedila je potom operacija spašavanja haaškog optuženika Ante Gotovine. Kad je i on netragom nestao, Turek je preko Mesićeva ureda pokušao plasirati falsificirani dokument, napisan s nekoliko krupnih ćiriličnih pogrešaka, kojim je trebalo dokazati da su srpski vođe, a ne Gotovina, odgovorni za masovnu evakuaciju Srba tijekom Oluje. Konačno, dok je Ostojićeva policija pokušavala rekonstruirati zadarske veze između bjegunca Gotovine i Hrvoja Petrača, kasnije osumnjičenog za otmicu jednog generalskog sina, Turek je od Vrhovnog suda zatražio Ostojićevo uhođenje.