Najnovija afera oko "Sunčanoga Hvara", u kojoj je glavni lik sveprisutni političar "opće prakse" Andrija Hebrang, inače ministar zdravstva i socijalne skrbi i potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo (bez obzira na to što njegovo znanje o ekonomsko-gospodarskim pitanjima, koje bi po prirodi stvari trebalo biti od znatne važnosti za HDZ-ov naum "pokretanja Hrvatske", po svemu sudeći nije impresivno), otvara više aktualnih i u demokratskim zemljama važnih pitanja. Naime, od Hebrangove očite neupućenosti u slučaj "Sunčani Hvar", što i nije čudno, problematičniji je njegov pokušaj "uređivanja" HTV-ova središnjeg Dnevnika i napad na njegovu urednicu. Nakon što je novinar HTV-a otkrio ključnu činjenicu za koju on nije znao, a koja je bitna za Vladin pokušaj "dirigirane" prodaje hvarskog poduzeća, Hebrang je pokušao "zaustaviti HTV". Bez obzira na to što u tome nije uspio, njegovo ponašanje je, najblaže rečeno, neprimjereno i zaslužuje kritiku.

Međutim, najnoviji Hebrangov "gaf", a od formiranja HDZ-ove Vlade napravio ih je priličan broj, nije izdvojeni ispad jednog državnog dužnosnika, nego, na žalost, dio sve prisutnijeg ponašanja vlasti, ponajprije u redovima Vlade koja "filtriranjem" informacija sve više zatvara vrata novinarima, a time i javnosti. Takvim ponašanjem koje je, dakako, u suprotnosti s temeljnim načelima demokracije u koja se kune i aktualna Vlada, otvara se prostor za spekulacije o tome da vlast štošta skriva od javnosti i da određene poteze povlači zbog toga što je to netko od nje zatražio, odnosno temeljem intervencije pojedinih moćnika i(li) pripadnika interesnih skupina. Jer, ako se radi sukladno zakonima, čemu strah od javnosti?!

Bez obzira na posve jasne odredbe zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojima su državni dužnosnici — ako se ne radi o državnoj i(li) vojnoj tajni — obvezni dati traženu informaciju, Vlada se, ali i ne samo ona, sve češće ponaša kao da takvih odredbi ni nema. A za one koji zakon krše, kao i u svakom drugom slučaju, previđene su konkretne sankcije od kojih nitko ne bi smio biti amnestiran, pa tako, naravno, ni potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang kad njegovo ponašanje nije u suglasju s duhom i slovom važećih paragrafa. Najbolji primjeri su njegove optužbe na račun novinara koje je navodno plaćalo Ministarstvo zdravstva, za što je HND-u i nadležnom saborskom odboru odbio podastrijeti dokaze, te odbijanje davanja informacije o tome koji proizvodi sadrže nedopušteni GM udio. Ministru su očito "viši interesi", ma što to značilo, iznad zakona i Ustava RH.