Novi veliki rat za naftu podvojio je ionako raštimani OPEC, čijih 11 članica drže 40 posto svjetske ponude crnoga zlata, a Zapad – i nakon najnovijeg skupa Grupe sedam najrazvijenijih zemalja – ostavio u strahu od nove, teško premostive recesije

Novi svjetski rat, koji se širom naftonosnog Srednjeg istoka (s terorističkim kontrama i izvan toga kataklizmičkoga ratišta) vodi između američko-britanske armade i njezinih globalnih satelita, i sve snažnijeg, ali raspršenog arapskoga otpora i njegovih saveznika, od ovog vikenda ulazi u novi, možda još tragičniji zaplet. Taj novi veliki rat za naftu dodatno je, naime, podvojio ionako raštimani OPEC, čijih 11 članica drže 40 posto svjetske ponude crnoga zlata, a Zapad – i nakon najnovijeg skupa Grupe sedam najrazvijenijih zemalja – ostavio u strahu od nove, teško premostive recesije.

U subotu se (s pripremnog skupa za summit predviđen u Bejrutu, 3. lipnja) iz Amsterdama oglasio OPEC, izjavom aktualnog predsjednika Purnoma Yusguiantora da nisu uspjeli donijeti nikakvu odluku o prijedlogu Saudijske Arabije da taj kartel (koji okuplja Alžir, Indoneziju, Iran, Irak, Kuvajt, Libiju, Nigeriju, Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Venezuelu) poveća ponudu nafte sa sadašnjih 25,5 na više od 27,5 milijuna barela dnevno, kako bi se suprotstavio novom naftnom šoku i prijetećem poskupljivanju nafte iznad već dosegnute crte od 40 dolara za barel (159 litara).

OPEC se u najnovijoj fazi svjetskog rata za naftu, dakle, dodatno razjedinio: samo je Saudijska Arabija, kao vodeći svjetski proizvođač nafte, za to da taj kartel poveća ponudu za više od dva milijuna barela dnevno, a samo Venezuela izričito protiv, dok se svi ostali – ne računajući Irak koji je okupiran – vade na to da cijena nafte po prirodi stvari ne može biti u njihovim rukama. I dok jedni – poput iranskoga ministra za naftu – sve prepuštaju Allahu, većina drugih diskretno podsjeća zbunjeni svijet da je glavni uzrok najnovijeg poskupljivanja nafte američko-britanska okupacija Iraka, kao druge, nakon Saudijske Arabije, najnaftonosnije zemlje svijeta.

No, kako je Bushova Amerika beskrupulozno odlučila osvojiti većinu arapske nafte, a sam Bush i njegova kriminalna momčad stoje pred novim izborima, nikakva je vjerojatnost da bi sami – povlačenjem iz Iraka – učinili sve da više ne budu uzrok preskupoj nafti i prijetećoj recesiji na Zapadu. Budući da je podjednako nikakva vjerojatnost da će OPEC, čak i ako 3. lipnja u Bejrutu donese odluku o povećanju ponude nafte za više od dva milijuna barela dnevno, tu odluku i provesti (jer, nasuprot povećanju ponude Saudijske Arabije, stoje i brojne mogućnosti smanjivanja ponude ostalih deset članica OPEC-a!), najvjerojatnije je da će cijena nafte i dalje ostati visoka, čak i iznad 40 dolara za barel. Budući da samo Saudijska Arabija ima potencijal da poveća tu ponudu, i da može čak jednostrano tu ponudu povećati sa svojih sadašnjih 7,5 na gotovo deset milijuna barela dnevno, te nastaviti ubirati superdobit iz cjelokupne naftne krize i tog globalnog, tragičnog naftnog konflikta, gotovo je posve izvjesno da će se s druge strane iste medalje preobraziti u glavnu metu Al-Qaede i ostalih terorističkih ili (ovisno o vrijednosnom i interesnom kutu promatranja) oslobodilačkih mreža na Srednjem istoku.

Preobrazi li se Saudijska Arabija doista u novu, prvorazrednu metu kontri tog slojevita arapskog otpora u svjetskom ratu za naftu, posve će neizvjesne biti sve spekulacije o daljnjem razvoju događaja, a pogotovo o tome hoće li se cijena nafte povećati samo za 50 posto ili će se udvostručiti. U tom slučaju na superdobiti bit će ostale članice OPEC-a, protivnice povećanja ponude, koje nemaju dovoljno kapaciteta da bi sudjelovale u povećanju ukupne ponude OPEC-a, pod uvjetom da i same neće biti zahvaćene diverzijama ili prometnim blokadama i širim ratnim operacijama.

Hrvatska, kao mala i otvorena ekonomija, krajnje ovisna o uvozu nafte i s napola privatiziranom naftnom industrijom (prepuštenom strancima), na svu tu dramu još nema valjana strateškog odgovora. Hrvatska je, međutim, zemlja-iznimka, trenutačno jedna od malobrojnih, koja se pravi kao da novi naftni šok s njom nema nikakve veze.