Da je kojim slučajem Carla del Ponte ovih dana poslala u Zagreb još koju optužnicu, predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović morao bi ponovno odgoditi uzvratni posjet svome hrvatskom kolegi Stipi Mesiću. Naime, za Marovićev dolazak u Zagreb sve je bilo pripremljeno još u ožujku, kada se u veleposlanstvu SiCG trebala održati proslava 200. obljetnice moderne srpske države, ali kako su upravo u to vrijeme hrvatski generali odletjeli za Haag, u vrhu državne politike je procijenjeno da za takav cocktail u Zagrebu nije primjereno vrijeme ni mjesto. No, za zaborav tog razloga nije trebalo dugo čekati. Povijesni događaj jučer je ipak zabilježen: predsjednik države s kojom je Hrvatska do 1995. bila u ratnom sukobu, a poslije u teškim političkim i psihološkim tenzijama, ostvario je svoj prvi službeni posjet Republici Hrvatskoj. Pale su velike riječi, uzajamne pohvale o doprinosu regionalnoj stabilnosti, upućene su s obje strane najljepše želje za ostvarenjem europskih ambicija i gospodarskoga razvitka.

Ali, dvojica šefova do ne tako davno zaraćenih država, ipak su se sastala u sjeni krhkoga prijateljstva kojemu ritam u svakom trenutku može udariti Carla del Ponte, ali i poneki visoko pozicionirani jastreb s bilo čije strane koji jednom izjavom može srušiti ono što Mesić i Marović godinu dana strpljivo grade. Normalizacija odnosa između Zagreba i Beograda jednostavno ide sporo. Njemačka i Francuska koje su u Drugom svjetskom ratu bile podijeljene neprijateljstvima i razaranjima dotad neviđenih razmjera, samo pet godina nakon svršetka rata uspostavile su temelje Europske zajednice kojoj danas teže i Hrvatska i Srbija i Crna Gora. A na Balkanu gotovo deset godina nakon jednog lokalnog rata, susreti predsjednika država još uvijek ovise o vrlo tankim nitima balkanske psihologije - o tome hoće li optužnica doći u pravo ili krivo vrijeme ili, primjerice, o tome kako će neki strani ministar definirati karakter Domovinskog rata.

Velika je sreća da danas u Hrvatskoj s beogradskim vlastima prijateljski i srdačno razgovaraju upravo oni koji su do jučer takve pokušaje prokazivali kao veleizdaju. Onaj koji je u slučaju Bobetko naciju uvjeravao da je Haaški sud izmišljen kao sredstvo pritiska na Hrvatsku i da general Bobetko s pravom ne priznaje taj sud, danas je ministar u hrvatskoj Vladi. A onaj koji je u predizbornoj kampanji govorio da se on nema što ispričavati Srbima, danas je premijer Hrvatske. I dobro je da je tako. Jer, zamislite taj začarani krug u kojemu samo Račan miri Hrvate i Srbe, dok ga iz oporbe gađaju Hebrang i Sanader!?