Vjesnik: 26. 05. 2004.

Prvo suđenje u Hrvatskoj na osnovi zapovjedne odgovornosti

Haaško tužiteljstvo spremno prepustiti suđenje za Medački džep Hrvatskoj uz objedinjene optužnice Ademiju i Norcu / O Norčevoj odgovornosti za Medački džep u Haagu 1997. svjedočila Levarova grupa / Nakon Šuškove smrti, alkarski vojvoda potražio pokrovitelje iz tadašnje oporbe

ZAGREB, 25. svibnja – Haaški tribunal provodio je istragu protiv Mirka Norca u dva slučaja: ratnih zločina u Gospiću 1991. i ratnih zločina u akciji »Medački džep« 1993. godine.

O njegovoj ulozi u tim događajima u Haagu su 1997. svjedočili Zdenko Bando, Tomislav Orešković, Zdenko Ropac i pokojni Milan Levar. Haaški istražitelji su, pak, 1998. na terenima oko Gospića pregledavali jame u koje su navodno ubačene žrtve iz Gospića i Medačkog džepa.

Činjenica da Norac nije imao potporu dijela tadašnje vlasti, iako ga je pokojni predsjednik Franjo Tuđman promovirao u generala i uz njegov blagoslov je postao alkarski vojvoda, može se iščitati iz događaja vezanih uz žrtve iz Paulina Dvora. Leševi 19 civila ubijenih u selu nadomak Osijeka 1991. prebačeni su 1997. iz vojnog skladišta u Čepinu u jamu kod Gospićkog sela Rizvanuša, kako to potvrđuje dokument što ga je te godine potpisao general Đuro Dečak, tadašnji zapovjednik Zbornog područja Osijek.

Kako se potvrdilo tijekom istrage o zločinu u Paulinu Dvoru, odluka da se leševi prebace u Rizvanušu donesena je da bi se u slučaju otkrića njihova sudbina pripisala Mirku Norcu, a znalo se da Haaški sud provodi istragu u vezi s njim.

Pokojni Milan Levar u brojnim je javnim istupima, pa i u onom posljednjem u kolovozu 2000., govorio da će Haag Norca teretiti i za Medački džep. Levar je točno dijagnosticirao kako Haag nije povjerovao hrvatskim vlastima da isključivu odgovornost za događaje u Medačkom džepu snose Rahim Ademi kao zapovjednik gospićkog područja i Mile Kosović kao zapovjednik lokalne domobranske brigade, a koji su odlukom pokojnog ministra obrane Gojka Šuška i pokojnog načelnika Glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka formalno smijenjeni nakon pritisaka međunarodne zajednice još 1993.

Odmah nakon smrti Gojka Šuška u svibnju 1998. Norac je počeo tražiti nove političke oslonce. Tako je na Sinjskoj alki te godine kao svoje osobne uzvanike ugostio tadašnjeg potpredsjednika HSLS-a Jozu Radoša i šefa zagrebačkog SDP-a Milana Bandića. U vrijeme pred izbore 2000. Norac je preko Bandića i Radoša brifirao tadašnju koaliciju HSLS-SDP o stanju u MORH-u.

Početkom 2000. Vladino izaslanstvo, koje su činili zamjenik premijera Goran Granić i ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević, posjetilo je Haag i Carli del Ponte izrazilo želju da Tužiteljstvo prepusti slučajave »Gospić« i »Medački džep« hrvatskom pravosuđu.

U travnju te godine haaški su istražitelji zajedno s hrvatskim obišli neke lokacije mogućih masovnih grobnica oko Gospića. U predgrađu Obradović Varoš, u jednoj septičkoj jami, pronašli su desetak leševa za koje se DNK analizom utvrdilo da potiču iz akcije »Medački džep«.

Početkom 2001. Županijski sud u Rijeci dao je nalog za uhićenje Mirka Norca u povodu optužnice za zločine u Gospiću. Dva tjedna se odbijao predati, a putem svojih posrednika, kasnije se utvrdilo Mire Lace i Mirka Ljubičića Švepsa, najavio je da će podnijeti prijavak predsjedniku Stjepanu Mesiću u njegovu uredu. Uvjet Norčeve predaje bilo je jamstvo hrvatske vlade da neće biti izručen Haagu. Haaško tužiteljstvo je čini se spremno prepustiti suđenje za Medački džep Hrvatskoj uz objedinjene optužnice Ademiju i Norcu, čime je jamstvo koje je Norac dobio od Račanove vlade, uz suglasnost Haaškog suda, održano.

S obzirom na to da i Državno odvjetništvo provodi istragu o zločinima u Medačkom džepu, dio hrvatskih medija isključivao je iz moguće optužnice Mirka Norca, stavljajući pritom naglasak na odgovornost za zločine na tadašnje zapovjednike u Specijalnoj policiji i sudionike akcije Zdravka Janića i Franju Drlju.

Preuzme li Hrvatska optužnice za Medački džep od Haaškog suda, bit će to prvo suđenje u Hrvatskoj na osnovi zapovjedne odgovornosti.

Željko Peratović

Struktura zapovjedne odgovornosti u Medačkom džepu

U Haagu je prvooptuženi za Medački džep bio pokojni general Janko Bobetko, u vrijeme akcije načelnik Glavnog stožera HV-a, koji je prema vlastitu priznanju u knjizi »Sve moje bitke« izravno davao zapovjedi zapovjedniku Devete gardijske brigade Mirku Norcu.

Drugooptuženi general Rahim Ademi bio je u to vrijeme v.d. zapovjednika Zbornog područja Gospić u čijoj zoni odgovornosti je bilo i područje Medačkog džepa. Kako se ranije pretpostavljalo, čini se da su važne zapovijedi vezane uz tu akciju zaobilazile generala Ademija. Njega su haaški istražitelji ispitali kao svjedoka, a kad je podignuta optužnica protiv njega dobrovoljno se predao i nakon nekoliko mjeseci pušten je da se brani sa slobode.

Haaški istražitelji su i generala Petra Stipetića također ispitivali u svojstvu osumnjičenika s obzirom na to da je u inkriminirano vrijeme u ime Glavnog stožera vodio pregovore s Unproforom i pobunjenim Srbima o povlačenju HV-a s prostora oslobođenog u akciji »Medački džep«.

Po obznanjenju optužnice protiv njega, Janko Bobetko je izjavio u jednom intervju da su zločini u Medačkom džepu počinjeni u vrijeme povlačenja HV-a, te da su odgovorni za povlačenje bili general Petar Stipetić i admiral Davor Domazet Lošo, u to vrijeme načelnik Vojne obavještajne službe u Glavnom stožeru.

Admiral Domazet razgovorao je s haaškim istražiteljima u njihovim prostorijama u Zagrebu na Selskoj cesti, a u vezi s Medačkim džepom.

Dio pravosudnih i medijskih kuloara pretpostavlja da bi admirala Domazeta moglo teretiti hrvatsko Državno odvjetništvo u predmetu »Medački džep«, uz istodobne ograde da je on bio obavještajni časnik isključen iz izravne zapovjedne strukture.

General Mirko Norac bio je zapovjednik Devete gardijske brigade koja je izravno sudjelovala u akciji, i o čijim je navodnim ratnim zločinima još 1994. svjedočio Nizozemac Johanes Tilder, zapovjednik jedne izviđačke postrojbe te brigade.

Nagađalo se da bi se u optužnici Haaškog suda za Medački džep mogao naći i policijski general Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije, čija je postrojba zajedno s Devetom gardijskom brigadom Mirka Norca izravno sudjelovala u događajima inkriminiranim u optužnici Haaškog suda, ali Markača Haag zasad tereti samo za događaje u »Oluji«.

Naglasci iz optužnice

Prema optužnici, Mirko Norac je osobno odgovoran za zločine koje mu se sukladno članku 7(1) Statuta Suda, stavljaju na teret. Mirko Norac je također, ili alternativno, kao zapovjednik odgovoran za djela svojih podčinjenih, sukladno članku 7(3) Statuta. Zbog svoga visokog položaja, optužnica navodi da je Mirko Norac »... imao moć, ovlasti i odgovornost spriječiti ili kazniti ozbiljna kršenja međunarodnih humanitarnih zakona počinjenih tijekom operacije "Medački džep"«.

Prema optužnici, Medački džep, smješten unutar samoproglašene »Republike Srpske Krajine«, otprilike je pet kilometara dug i širok šest kilometara. Prije napada na tom je području živjelo oko 400 srpskih civila. Optužnica navodi da je hrvatski napad na Medački džep počeo 9. rujna 1993. Poslije otprilike dva dana borbe, hrvatske su snage, uključujući i Devetu gardijsku brigadu kojom je zapovijedao Norac, osvojile kontrolu nad Divoselom, Čitlukom, dijelom Počitelja, nakon čega je zaustavljeno hrvatsko napredovanje. Optužnica navodi da je posljedica hrvatske vojne operacije »... da je Medački džep postao nenastanjiv. Sela Medačkog džepa su bila potpuno uništena, čime su srpskom stanovništvu oduzeti njihovi domovi i sredstva za život«.

Prema optužnici, »prije i tijekom hrvatske vojne operacije u Medačkom džepu, od 9. rujna do 17. rujna 1993., Mirko Norac je, djelujući samostalno i/ili u sprezi s drugima, uključujući Janka Bobetka i Rahima Ademija, planirao, poticao, zapovjedio, počinio ili na drugi način sudjelovao u planiranju, pripremi i provedbi progona srpskih civila u Medačkom džepu na rasnoj, političkoj ili vjerskoj osnovi«.

Optužnica navodi da su zločini počinjeni na sljedeći način:

– »Protuzakonito ubijanjem srpskih civila i zarobljenih i/ili ranjenih vojnika iz Medačkog džepa.«

– »Okrutno i nečovječno postupanje prema srpskim civilima i zarobljenim i/ili ranjenim vojnicima iz Medačkog džepa, kojima su inter alia, ozljede nanošene pucnjevima, ubodima nožem, rezanjem prstiju, teškim batinanjem kundacima pušaka, paljenjem cigaretama, skakanjem po tijelima, vezanjem tijela za vozilo i vučenjem po cesti, sakaćenjem i drugim oblicima zlostavljanja.«

– »Teroriziranje pretežno srpskog stanovništva Medačkog džepa sakaćenjem tijela Boje Pjevać; javnim ubojstvom Boje Vujanović, koja je živa spaljena uz poruge nazočnih; izražavanjem namjere ubijanja svih civila; isticanjem rasističkih grafita na zgradama; ostavljanjem prijetećih poruka na uništenim zgradama, što je sve prisililo civilno stanovništvo da ostave svoje domove i svoje vlasništvo i zauvijek napuste to područje.«

– »Uništavanje osobne imovine srpskih civila Medačkog džepa, u sklopu čega su hrvatske snage na tom području sustavno uništile oko 164 srpske kuće i oko 148 drugih zgrada.«

– »Sustavna pljačka srpske imovine tijekom i nakon vojne operacije u Medačkom džepu, u čemu su sudjelovali dijelovi hrvatskih snaga u sprezi sa hrvatskim civilima.«

Optužnica tereti Mirka Norca na temelju osobne odgovornosti (članak 7(1) Statuta) i zapovjedne odgovornosti za djela svojih podčinjenih (članak 7(3) Statuta):

– u dvije točke zločine protiv čovječnosti (članak 5 Statuta – progon na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; i

- u tri točke kršenja ratnog prava i običaja (članak 3 Statuta – ubojstvo, pljačka javnog ili privatnog vlasništva, neopravdano uništavanje gradova, mjesta ili sela).