Iako je jučer Ivo Sanader za prisilnu odgodu smanjivanja PDV-a otvoreno okrivio Račanovu vladu, može se očekivati da će – kako to reče Slavko Linić – premijer na svo to prekomjerno državno financiranje investicija zaboraviti kad za koji tjedan bude svečano otvarao stotine kilometara novih cesta i željezničkih pruga

Ono na što je naš list još početkom siječnja upozorio novu, Sanaderovu vladu – da, inače, izvrsno predizborno obećanje o smanjivanju stope poreza na dodanu vrijednost sa 22 na 20 posto, i to već od 1. siječnja 2005. godine, nije razumno i da otvara opasnu krizu državnoga proračuna s prijetećim posljedicama na urednu otplatu vanjskih dugova – prekjučer je u svom nalazu potvrdilo i izaslanstvo MMF-a, a jučer i sam premijer Ivo Sanader, prvo pred Hrvatskim saborom, a poslije i na izvanrednoj sjednici Vlade.

Šef Misije MMF-a, Dimitri Demekas, bio je tvrd pregovarač, koji je uspio nagovoriti Vladu da preispita najavljeno smanjivanje stope PDV-a (tog najizdašnijeg punjača državnog proračuna), te da od njega doslovce – odustane. Najnovijim uvidom u državne financije, i MMF i Vlada su uočili da manjak u državnom proračunu za 2003. nije iznosio 4,5 posto nego čak 5,9 posto protuvrijednosti bruto-domaćeg proizvoda (čemu su pridonijeli dodatni državni izdaci za modernizaciju željeznice i cesta, te za zdravstvo). Da ne bi ispalo da je Sanaderova ekipa u predizbornom zanosu obmanula najširu javnost tim strateški značajnim obećanjem o smanjivanju poreznog opterećenja za gotovo 3,5 milijarde kuna godišnje, premijer je i jučer optužio Račanovu vladu, a osobito ministre Čačića i Vlahušića, koji su, kako reče, »skrivenim obvezama« onemogućili njegovu timu da pokrene Hrvatsku u novi razvoj.

Tko je Ivi Sanaderu, uspješnom političaru i dokazanom stručnjaku za književnost, prodao tu bajku o mogućnosti poreznog rasterećenja? Prema nekim spekulacijama, to je novom premijeru došapnuo mladi i nadareni ekonomist Ante Babić, koji je na čelu Sanaderova tima gospodarskih savjetnika. Prema drugim spekulacijama, iza Ante stoji Mate Babić, ugledni hrvatski ekonomist, koji je bio potpredsjednik u vladi Stjepana Mesića nakon povijesnih izbora iz svibnja 1990. Matu Babića, koji je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i utjecajan član Savjeta HNB-a, prati glas da je skloniji kejnzijanskim nego monetarističkim idejama, te da sada s distance pokušava novoj vladi servirati tu ideju na koju su se veselo nalijepili interesi novih gospodara Hrvatske (stranih banaka, kompanija, novih bogataša, uvoznika, trgovaca, pa i konzervativaca raznih fela). Babić&Babić zagovaraju – zapisao sam u ovom brevijaru od 7. siječnja 2004. – snižavanje PDV-a, računajući da bi to moralo dovesti do preusmjeravanja dohotka u nove investicije, novu proizvodnju, pa i u izvoz, ali pod uvjetom da država rigorozno krene protiv korupcije i širokog izbjegavanja plaćanja poreza.

Kad bi već od 1. siječnja 2005. Hrvatska snizila svoju stopu PDV-a za predložena dva postotna boda, a u godini vanjske prezaduženosti stopa rasta BDP-a ne bude ni 10, ni 7, nego manje od 4 posto (kao što će biti), dogodine bi glavni teret te fiskalne avanture plaćali umirovljenici, zaposleni, znanost, zdravstvo i vojska. U zemljama u kojima poduzetnici uredno plaćaju PDV-obveze i gotovo u potpunosti posluju legalno, a osobito u zemljama čija vlast ima i vlasnički nadzor nad potencijalima na svom prostoru, snižavanje poreznog opterećenja pridonosi povećanju porezne osnovice, rastu ponude i na toj osnovi višim poreznim prihodima. Hrvatska ni 2005., nažalost, neće biti taj slučaj.