ZAGREB - Hrvatsko pravosuđe bit će tijekom ove godine u potpunosti pripremljeno za preuzimanje predmeta Haaškog suda. Time će biti privedena kraju strategija hrvatske politike, stidljivije započeta još prije tri godine, kada su upućeni zahtjevi prema međunarodnoj politici o prebacivanju što većeg broja haaških suđenja hrvatskim državljanima u Hrvatsku. Tadašnji hrvatski veleposlanik u UN-u Ivan Šimonović, u studenom 2001. godine, pred Općom skupštinom UN-a predložio je da Hrvatska od Haaga preuzme dio suđenja za ratne sločine. "Suđenje Mirku Norcu, koje je Haaški sud prepustio hrvatskom pravosuđu, očito je sporo", uslijedio je odgovor iz Haaga, čime su tada uvelike relativizirane namjere hrvatske politike.

"Nacionalni sudovi moraju dokazati da su sposobni suditi kvalitetno, neovisno o političkim pritiscima i nacionalnoj pripadnosti optuženika... suđenja na nacionalnim sudovima trebala bi teći kao u Haagu", uslijedile su nove haaške upute i hrvatsko je pravosuđe reagiralo. "Test" suđenje Norcu i gospićkoj skupini intenzivirano je, izrečene su dugogodišnje zatvorske kazne i u Haagu je zadovoljstvo hrvatskim pravosuđem znatnije uvećano. Dugogodišnja kazna Norcu bila je u očima haaškog tužiteljstva bitnija nego tada iznošeni argumenti hrvatske strane kako hrvatski sudovi i te kako imaju iskustva s predmetima ratnih zločina - jer su od 1991. do 2003. istraživali više od 4700 kaznenih prijava, od čega je 1730 osoba optuženo, 804 osuđeno, a 104 oslobođeno.

Početkom godine reagirala je i hrvatska strana i započela sve potrebne pripreme za osnivanje posebnih sudova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Iz sadržaja seminara postalo je jasno kako je u tijeku usklađivanje dvaju različitih sudskih sustava - hrvatskog i haaškog, temeljenog na anglosaksonskom pravu. Od hrvatskih se sudaca, istražitelja, tužitelja traži usvajanje "globalizirajućeg" englesko-američkog sudskog sustava i vrijednosti.

Prvi čovjek sudske vlasti Ivica Crnić, predsjednik Vrhovnog suda RH, pozdravio je ovakve seminare i uvezivanje hrvatskog i haaškog pravosuđa i kazao kako u slučaju ratnih zločina hrvatski sudovi "neće suditi prema očekivanjima političara i javnosti, već na temelju činjenica i javnosti". Valja naglasiti kako je tijekom obostranog potvrđivanja i hvaljenja tom prilikom haaški instruktor na seminaru nadopunio Crnića izjavom kako je vrlo važno "isključiti pristrane suce iz postupka".

Kada ovim posebnim hrvatskim sudovima budu prepuštena, od Haaga strogo kontrolirana suđenja (u svakom trenutku, ocijeni li to potrebnim, Haag može sudski proces u Hrvatskoj ponovno prebaciti u Haag), odabrani hrvatski suci, tužitelji, pa i odvjetnici - imat će problema, primjerice oko "zapovjedne odgovornosti", koju hrvatsko pravosuđe ne poznaje, kao i oko obrazlaganja optužnica iz Haaga. Naime, hrvatsko pravosuđe predviđa "jaču" obvezu obrazlaganja tvrdnji iz optužnica. No valja očekivati kako će u međuvremenu hrvatsko zakonodavstvo riješiti ovakve potencijalne probleme te da će stvaranjem, za ove sudove, posebnog "sudskog hibrida" ispremiješati postojeće hrvatsko s anglosaksonskim, odnosno haaškim u dovoljnoj mjeri da Haag potvrdi legalnost "unutarhrvatskih" sudskih postupaka. Vidjet ćemo koliko će biti sretno pogođena ova "globalizacija" našega sudskog sustava.

Haagu odgovara prebacivanje dijela sudskih procesa na nacionalne razine, jer ne želi biti pretrpan poslom, koji mora završiti najkasnije do 2010. godine, a do kraja ove moraju biti podnesene sve "planirane" optužnice. Hrvatskim "parnjacima" Haaga bit će dana mogućnost da prihvate dokazni materijal iz Haaga, no koji će, očekuje se, morati biti opet obrazlagan pred našim sudom. Našem sudstvu, dakle, "haaški posao" bit će osjetno teži nego njihovim kolegama u Haagu, pogotovu što će njihov rad, osim pod povećalom Haaga, biti i pod povelikim povećalom hrvatske javnosti. Da je riječ o većem poslu, dokazuje i osnivanje čak četiriju "haaških" sudova u Hrvatskoj. Pa neka bude organizirano u svakome po jedno suđenje, to svejedno znači da će tijekom ove godine u Hrvatsku stizati još priličan broj haaških optužnica.