ZAGREB, 27. svibnja – Za Medački džep prvi je optužen stožerni general i najviši zapovjednik Hrvatske vojske Janko Bobetko. O akciji u tom uskom dijelu Like haaški su istražitelji u Zagrebu razgovarali i s prvim čovjekom vojne obavještajne službe Davorom Domazetom Lošom. Na red je potom u statusu svjedoka, a potom i osumnjičenika, pred istražiteljima u Zagrebu govorio i general Mladen Markač. Prije i nakon njih dvojice istražitelji su ispitali desetak vojnih i policijskih osoba formacijski vezanih uz akciju »Medački džep«. Za isto je svojedobno general Rahim Ademi optužen i pušten na slobodu do početka suđenja.

Drugi dio zanimanja Tužiteljstva za Medački džep može se podijeliti u dva dijela. Prvi dio je strogo vojnički. Iz Medačkog džepa su topničke snage pobunjenih Srba i JNA razarale gradove i sela u Lici. Zbog terena i logističkih pristupa selu Medak, odakle su »haubice« djelovale, jedini način da se prekine razaranje bila je ograničena akcija vojnih snaga koja bi uništila topničko oružje. Nakon akcije od 9. do 17. rujna 1993. razaranje naselja u Lici s te strane je prestalo. Haaške optužnice i istražiteljski upitnici pitanja istražitelja, koliko se zna, ne spore vojnu svrhu te akcije.

Za haaške istražitelje je počeo posao. Međutim, zašto zbog onoga što je u Medačkom džepu napravljeno izvan vojnih djelovanja optuživati vojnog zapovjednika Bobetka, prvog čovjeka obavještajne vojne zajednice Domazeta, zašto ispitivati Markača kao šefa specijalnih policijskih postrojbi, na optuženičku klupu izvoditi Ademija, zapovjednika koji nakon akcije sa svojim jedinicama napušta taj prostor? Nije li Medački džep premala teritorijalna i vojna enklava za toliko generalskih glava?

Kad se o tome razgovara s haaškim dužnosnicima, a Vjesnik je to učinio u svakoj mogućoj prilici, doznaje se, naime, da je Medački džep za Haag obrazac postupanja. Najprije vojni ciljevi, a potom sve drugo. Upravo zbog ograničenosti, u Medačkom džepu demonstrirana je i svojevrsna zapovjedna paralela. Osim toga, vojni zapovjednici nisu uredno prepuštali oslobođeni sektor. Tu je bilo svega: od skupina koje su djelovale samostalno do zapovjednika koji su imali »neku svoju komandu«. Zatim, Bobetko je o Medačkom džepu pisao u svojim knjigama i nigdje nije spomenuo onaj »paravojni« dio zbog kojeg mu je optužnica i upućena. A i uloga generala Markača je trostruka. On je bio vojni i policijski zapovjednik, ali i političar – saborski zastupnik. Haag je ionako otpočetka svojega djelovanja u Hrvatskoj tražio vezu između politike i vojnih operacija.

S obzirom na to da su se dan, dva nakon objave Norčeve optužnice za Medački džep pojavile i spekulacije o navodnom prebacivanju odgovornosti s Norca na Ademija i obratno, u priču je ušao – Joško Morić. Bivši visoki policijski dužnosnik je nakon svjedočenja u Zagrebu progovorio o problemu svjedočenja i sadržaja iskaza danih istražiteljima. Naime, Morić je tad rekao Vjesniku , a kasnije i ponovio u razgovorima, da »država premalo zna o tome što su svjedoci, osumnjičenici i optuženici tijekom iskaza istražiteljima rekli o svojoj, a što o tuđoj ulozi u navodno inkriminiranim zbivanjima. Gdje se to država zaštitila od svjedočenja koja svu krivnju svaljuju ili na Franju Tuđmana i Gojka Šuška, umrle osobe koje se od navoda više ne mogu braniti? Gdje se to država zaštitila od prebacivanja odgovornosti sa sebe na neke druge sudionike istih događanja? Tvrdim: nigdje. A sud nije mjesto na kojem se eventualno težina toga prebacivanja može doznati«.