Vjesnik: 31. 05. 2004.

Stati na kraj elektroenergetskoj mafiji u Hrvatskoj

Najučestaliji su slučajevi kriminala i korupcije u HEP-u sklapanje štetnih ugovora na teret poduzeća u vlasništvu države... Direktori HEP-a dodjeljivali su sami sebi i sklapali međusobno takozvane menadžerske ugovore putem kojih su njihova mjesečna primanja prelazila i od pet do osam puta plaću Predsjednika Republike Hrvatske, dakako, sve uz stalna povišenja cijene električne energije i na štetu hrvatskih potrošača / Umjesto da se potrudi smanjiti HEP-ove gubitke u dovođenju električne energije do potrošača koji su trostruko veći nego u zemljama članicama EU, elektroenergetski lobi u Hrvatskoj razmišlja kako podvaliti hrvatskim potrošačima rog pod svijeću, povećati postotak svojih enormnih zarada i provizija i povećati cijenu struje na štetu potrošača

DOBROSLAV PARAGA

Nedavno je objavljena vijest da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 31. ožujka presudio u sporu između HEP-ova sindikata i samog HEP-a odštetu od tri stotine milijuna kuna, koje HEP mora isplatiti članovima sindikata zbog nezakonito raskinutog kolektivnog ugovora od prosinca 2000. do svibnja 2002. godine.

Nažalost, to je samo jedan primjer u nizu goleme štete koja je učinjena u ovom javnom poduzeću posljednjih desetak godina, koje je postalo pribježištem, odnosno pravim eldoradom energetskog lobija, odnosno mafije u Hrvatskoj.

Do danas se s nevjerojatnim pronevjerama, nezakonitostima i korupcijom u tom golemom mastodontu nije ozbiljno pozabavio ni Uskok ni hrvatsko pravosuđe u cjelini. Od svega toga neprocjenjivu štetu trpe ponajprije potrošači, a onda i sami zaposlenici u HEP-u.

Najučestaliji su slučajevi kriminala i korupcije u HEP-u sklapanje štetnih ugovora na teret poduzeća u vlasništvu države. Uprava HEP-a je već na početku 1992. uzimala kratkoročne pozajmice uz visoke kamate i provizije što je prevaljeno na teret cijena struje i krajnjih potrošača. Za milijune sudskih sporova protiv dužnika Uprava i Nadzorni odbor HEP-a angažirali su vanjske odvjetnike po rodbinsko-tazbinskoj liniji, kojima su isplaćeni astronomski honorari (osnovano se sumnja da su ih dijelili s poslodavcima) za mandatne sudske tužbe, premda HEP ima unutar svojih ispostava više desetaka iskusnih diplomiranih pravnika, koji bi bez honorara za plaću, uspješno obavili posao s mandatnim tužbama protiv dužnika.

Direktori HEP-a dodjeljivali su sami sebi i sklapali međusobno takozvane menadžerske ugovore putem kojih su njihova mjesečna primanja prelazila i od pet do osam puta plaću Predsjednika Republike Hrvatske, dakako, sve uz stalna povišenja cijene električne energije i na štetu hrvatskih potrošača.

Siva eminencija svega toga u ime HEP-a je dugogodišnji savjetnik vladama Valentića, Mateše, Tuđmana i Račana, ali i projektant investicija u energetskom sustavu, bivši potpredsjednik vlade dr. Goran Granić.

Sve velike investicije HEP-a nadzirao je i u tajnosti vodio Granić. U lipnju 1994. američka kompanija Fidecos Company ponudila je hrvatskoj vladi financiranje kapitalnih investicija HEP-a u početnom iznosu od osamsto milijuna dolara koji su trebali biti uloženi u gradnju i opremanje hidroelektrana i u infrastrukturu HEP-a.

Međutim, prema izvorima iz nekadašnjega najbližeg tima Granićevih ljudi procurilo je da je gotovo polovica tih sredstava, oko četiri stotine milijuna dolara, utrošena na provizije unutar HEP-a, ali i za razna poduzeća, institucije i udruge u obliku tzv. donacija.

Dakle, višemilijunske provizije protuzakonito su isplaćene iz financijskih sredstava ugovorenih za kapitalne investicije u sustavu hrvatske elektroprivrede.

Nije nimalo slučajan podatak da u HEP-u, koji danas-sutra domaći financijsko-mafijaški lobi kani privatizirati nezakonito pribavljenim ili opljačkanim kapitalom putem kakvog fingiranog međunarodnog natječaja otkupom dionica, godinama nije bilo nikakve ozbiljne financijske revizije ili nadzora financijskog poslovanja Upravnog i Nadzornog odbora HEP-a.

Istaknuti hrvatski stručnjak za pitanja energetike i nuklearne sigurnosti dr. Branimir Molak upozorio je u prosincu 2001. hrvatsku javnost na nevjerojatnu činjenicu da je prigodom gradnje i dovršenja termoelektrane »Plomin 2« nestalo tristo milijuna njemačkih maraka bez ikakvoga suvislog objašnjenja, a kamoli reakcija tijela državne i pravosudne vlasti u Hrvatskoj.

Naime, HEP je uložio u gradnju TE »Plomin 2« 550 milijuna njemačkih maraka, ali prigodom ulaska najveće njemačke elektroprivredne kompanije RWE kao zajedničkog partnera HEP-a za TE »Plomin«, ta termoelektrana procijenjena je, kao ulog u zajedničko poduzeće, na samo 250 milijuna njemačkih maraka.

Zbog nedopustiva neznanja i pogrešnih savjeta Gorana Granića o, na sreću, propalom projektu gradnje TE »Jertovec« u suradnji s bankrotiranim američkim divom »Enronom«, Hrvatska bi zbog Granićevih promašenih rješenja vezanih uz dobavne cijene plina izgubila oko petsto milijuna američkih dolara.

Umjesto da se potrudi smanjiti HEP-ove gubitke u dovođenju električne energije do potrošača koji su trostruko veći nego u zemljama članicama EU, eletkroenergetski lobi u Hrvatskoj razmišlja kako podvaliti hrvatskim potrošačima rog pod svijeću, povećati postotak svojih enormnih zarada i provizija i povećati cijenu struje na štetu potrošača.

Kada bi se samo smanjili gubici električne energije na razinu EU-a, ostvarila bi se ušteda od 1,5 milijardi kWh i bilo bi za dulje nepotrebno razmišljati o gradnji novih elektrana ili uvozu električne energije u Republiku Hrvatsku. No mafijaški bi lobi ostao tada bez svojih provizija i astronomskih zarada, a cijena struje i ostalih energenata znatno bi se smanjila.

U razdoblju 2001. – 2002. godine tadašnji direktor Direkcije za distribuciju HEP-a prigodom nabave kućanskih brojila, izbjegao je zakonom propisan međunarodni natječaj i od njemu podobnog dobavljača nabavio zastarjela i odbačena elektromehanička brojila u vrijednosti 47 milijuna kuna.

Također je bez natječaja nabavio zastarjela kartična brojila u vrijednosti većoj od milijun eura, koja se uopće ne mogu ugraditi u standardizirani HEP-ov mjerni ormarić.

Od javnosti je dosad ostalo skriveno izvješće koje je naručio donedavni direktor HEP-a Ivo Čović, a prema kojem je u razdoblju od samo šesnaest mjeseci ugovoreno, zahvaljujući jednom te istom direktoru Direkcije za distribuciju HEP-a, više od osamsto milijuna kuna nabavljene robe bez ijednog javnog natječaja.

Inače dotični direktor nabavlja naveliko robu iz tvrtke »Končar – Srednji napon«, čiji je on s još tri svoja partnera većinski vlasnik.

Dokle, će Uskok i Državno odvjetništvo spavati i zlorabiti (ne)strpljivost HEP-ovih potrošača, zaposlenika i velikog djela hrvatske javnosti?! Ako se to odmah ne presiječe, moglo bi se pomisliti da je lobi energetske mafije u Hrvatskoj danas već sklopio snažnu i nevidljivu koaliciju između vlasti i opozicije.

Autor je predsjednik HSP 1861.