U posljednje dvije godine, prema nekom nepisanom pravilu, čim započne ljepše vrijeme, u regiji se dogode međudržavni, po mogućnosti, granični skandali.

Ljeto i porast temperature čini se da iz lokalnih političara mami neku čudnu strast prema stvaranju problema. Prošle godine politika je morala gasiti vatre posvađanih hrvatskih i slovenskih ribara, a cijelo ljeto bilo je u znaku ozbiljnih graničnih problema, prvo na Šarengradskoj adi, a zatim i na granici s Bosnom i Hercegovinom kod Kostajnice. Ove godine ovisnici o takvom političkom adrenalinu nešto su požurili.

Riječ je, naravno, o timingu. Podizanje temperature događa se nekoliko dana prije nego što državni tajnici Hrvatske, Italije i Slovenije trebaju zajedno s predstavnicima Europske komisije sjesti u Bruxellesu za zajednički stol i napokon se dogovoriti kako prevladati neugodu za sve zvanu ribolovno-ekološki pojas. Izlazna strategija naznačena na sastanku trojice ministara vanjskih poslova Žužula, Rupela i Frattinija u Portorožu, da se problem riješi u sklopu općeg sporazuma o ribarstvu koji Hrvatska ionako s EU-om mora potpisati, izgleda nije zadovoljio sve u ovom začaranom jadranskom trokutu.

Kako se sada čini, sudeći prema kuloarskim diplomatskim potezima, zajednički pogled prema Bruxellesu najmanje odgovara Sloveniji. U ovih nekoliko dana prije bruxelleskog sastanka talijanska diplomacija aktivna je u objašnjavanju svima kako im rješenje preko Europske komisije najviše odgovora jer hrvatska zona, koja će ionako postati dio zajedničkog europskoga mora, a time će se osigurati da pojas bude »uključiv«, a ne isključiv.

Dok je Farnesina u posljednih nekoliko dana intenzivirala što službene, a što neslužbene kontakte s hrvatskom stranom, Slovenija se izgleda odlučila na još jedan val zaoštravanja. Prošli tjedan, u petak popodne, negdje oko završetka radnoga vremena, slovenska je diplomacija na Zrinjevac poslala protestnu notu. Odabrani timing, uoči vikenda, daje naslutiti da se željelo suzbiti efikasan odgovor. No, takva tehnika, zajedno s medijskim zaoštravanjem (Slovenija i Italija mogu Hrvatskoj blokirati kandidatski status), teško da može slovenskoj strani donijeti neku prednost.

Frattini, Rupel i Žužul su se, među ostalim, u Portorožu dogovorili kako je važno da se o tom, za sve važnom pitanju, ne diže pretjerana prašina, te da se ne treba obazirati upravo na pokušaje podizanja političkih tenzija. Među ostalim zato jer se, upravo u vrijeme kad se odlučuje o hrvatskoj zoni na moru, u Sloveniji održavaju parlamentarni izbori.

Problematika ekološko-ribolovne zone zapravo se svela na tri ključne točke. Prvo, jamstvo hrvatskog šefa diplomacije da odluka o primjeni pojasa ne prejudicira granicu s Slovenijom. Drugo, da je briga za ekologiju Jadrana iznimno važna, pa će se zbog toga uspostaviti zajednička zona na sjeveru Jadrana, ali i zajedničko upravljanje ključnim lukama na sjevernom Jadranu - Trstom, Koprom i Rijekom. Treće se tiče ribolova odnosno utvrđivanja pravila o ribarenju, pitanju važnom za egzistenciju ribara svih zemalja na Jadranu.

Sasvim je izvjesno da ni Italija niti Slovenija neće na sastanku Europskoga vijeća Hrvatsku blokirati pa je jedini izlaz iz problema u koji se bivša vlada uvalila brzopletom odlukom nastavak razgovora i kompromis sa svim zainteresiranim. Ili jednostavnije, kako je to rekao Frattini, da smo svi zajedno na istoj, europskoj cesti.

U međuvremenu će vrlo vjerojatno i ovog ljeta, kao i prošlog, ribari u onom sićušnom zaljevu od nekoliko kvadratnih kilometara, koji jedan premijer zove Piranski zaljev a drugi Savudrijska vala, odjednom postati stručnjaci za međunarodne odnose i međunarodno pravo, a precizno će i znati gdje i tko kojim koridorima smije ploviti.