Treba znati razgovarati i pregovarati s inozemnim faktorima, bez obzira radi li se o MMF-u ili o Haškom tužiteljstvu, poručio je tako neki dan Račan Sanaderu, dometnuvši kako sve to zahtijeva političko i stručno znanje. Račan otkriva da je MMF bio protiv da Vlada vraća dug umirovljenicima, kao i protiv izgradnje autocesta, ali da se uspio izboriti za suglasnost svjetskog financijskog policajca za te projekte.

Iako se i Račanove izjave mogu objasniti tipičnim opozicijskim pretjerivanjem, nije li ipak malo neobično da skoro svaka Sanaderova ideja pada skoro bez ispaljenog metka? U slučaju PDV-a diktat MMF-a uopće nitko nije ni pokušao sakriti, a najnovija optužnica protiv Mirka Norca primljena je skoro pa s razumijevanjem, i to baš u vrijeme dok iz tajnih arhiva izlaze detalji kako je bivša vlada mukotrpnim pregovorima uspjela od tvrde Carle del Ponte isposlovati čak i potpis na pisano jamstvo da će prepusti Norčev proces Hrvatskoj.

Kada Sanader obećava da Hrvatska neće pobjeći iz regije, nasuprot iskonskom strahu »starog« HDZ-a od Zapadnog Balkana, čini se da je više riječ o Sanaderovoj pjesmi za koju misli da bi je Bruxelles volio čuti. Stoga je i ishod najnovijeg spora oko ribolovno-ekološke zone na Jadranu i uspjeh ucjene Slovenije i Italije odustajanjem Hrvatske od svoje »suverene odluke« posve predvidljiv. Sanader je naučio kako popustiti bez puno buke, što i ne čudi s obzirom na to da ga za to još nitko ne kažnjava, jer mu rejting stalno raste.