ZAGREB – Za ratni zločin u Gospiću nisu trebali odgovarati samo Tihomir Orešković, Mirko Norac i Stjepan Grandić već i mnogi na višim i odgovornijim pozicijama i u vrhu države. Zašto su oni ostali skriveni – pitaju se između ostalog u svojim žalbama, advokati osuđenih dodajući da čak ni mnogi koji su priznali sudjelovanje u likvidaciji nisu obuhvaćeni optužnicom. U tom intrigantnom stavu obrane su otišle i dalje pitajući se kakvu poruku je takvim postupkom poslala država.

Kazneni postupak u Rijeci pokazao je da su za zločine znali svi i na najvišim pozicijama u državi već 1991. godine, a ipak nije pokrenut nikakav postupak da se krivci kazne. Naprotiv, vrh države je neke krivce promaknuo u više činove i bolje pozicije, što znači da država nije kaznila već je hrabrila i nagrađivala one koji su također trebali odgovarati – tvrde zastupnici optuženih.

Suci Vrhovnog suda jučer su nastavili proučavati presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je Tihomir Orešković osuđen na 15 godina zatvora, Mirko Norac na 12, a Stjepan Grandić na 10 godina zatvora. Sutkinja izvjestiteljica Vesna Vrbetić detaljno je objasnila sve razloge koje u obrazloženju presude navodi sutkinja Ika Šarić zaključujući da riječki sud smatra kako su dokazana sva bitna obilježja kaznenog djela i da je kazna primjerena težini nedjela.

Obrane osuđenih, tvrde da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je napravljen niz propusta zbog kojih traže da se slučaj vrati na ponovno suđenje. Zastupnik optužbe, Petar Pulišević u svom dijelu žalbe tvrdi da su na sudu u Rijeci potpuno dokazani zločini, ali misli da je sud bio preblag prema optuženima i traži da se izreknu maksimalne kazne. Za ratni zločin i ubojstva u Karlobagu zahtijeva da se ponovno sudi Mirku Norcu i Tihomiru Oreškoviću kao nalogodavcima, a Ivici Rožiću kao izvršitelju. Za taj dio trojica terećenih su na suđenju u Rijeci oslobođeni. Sutkinja Vrhovnog suda je danas iznjela razloge riječkog suda za to oslobađanje, ali se tužitelji s tim ne slažu.

Osim što su zatražili ukidanje riječke presude i novo suđenje odvjetnici Norca, Oreškovića i Grandića osvrnuli su se na visinu kazni ocjenjujući ih drakonskim. Najzanimljiviji je dio obrazloženja za Mirka Norca za kog njegovi odvjetnici (slijedeći njegovu obranu) prvenstveno ističu da nije počinio ta nedjela. Kažu da je i pod pretpostavkom da je za nešto kriv trebalo shvatiti da je Norac u to vrijeme imao tek dvadesetak godina, petnaestak ili dvadeset godina manje od ostalih sudionika. Od njih je zloupotrebljen i izmanipuliran, a oni su iskoristili njegovo veliko domoljublje i bezgraničnu predanost obrani domovine. Iza formalne funkcije Norca sakrili su se mnogi pravi krivci na visokim položajima – tvrde njegovi branitelji dodajući da je sve dao za obranu domovine a nije dobio ni tražio ništa. Na koncu je samo dobio najveću kaznu.

Zastupnik optužbe je odgovarajući na žalbe osuđenih da su kazne previsoke istakao suprotno da su preblage jer su svojim djelovanjem načinili neprocjenjivu štetu Domovinskom ratu, a njihova osobna odgovornost je u potpunosti dokazana. Jedan od intrigantnih stavova u žalbi je iznio Milenko Škrlec odvjetnik Stjepana Grandića tvrdeći da se uopće ne radi o kaznenom djelu ratnog zločina već djelima koja bi u konačnici mogla potpasti i pod zakone o oprostu. Grandić ostaje i pri tvrdnjama da je od ljudi iznad sebe bio prisiljen počiniti kazneno djelo ali je to napravio u stanju takozvane krajnje nužde.