Tvrde to u žalbi na presudu kojom je Županijski sud u Rijeci njihova branjenika Tihomira Oreškovića nepravomoćno osudio na 15 godina u procesu »Gospićkoj skupini«, koji upravo drugostupanjski razmatra Vrhovni sud. Motiv je jasan: dokažu li da je u Gospiću trajao građanski rat, otpast će i branjenikova odgovornost za ratni zločin protiv civila, koji se, prema međunarodnome pravu, može počiniti samo u međudržavnome sukobu, a ne i u građanskom ratu.

Kakvih li implikacija te tvrdnje! I to od odvjetnika koje javnost pamti uglavnom po obranama utemeljenim u izvjesnosti da se Hrvatska branila i da to opravdava ama baš svaki postupak njihovih klijenata! Nije li se Bosiljko Mišetić, svojedobno branitelj Janka Bobetka, protivio primanju Bobetkove haške optužnice za Medački džep jer da ne uvažava izvjesnost obrambenog rata, pa je zato vrijedna prezira? Nije li Olujić, branitelj u »procesu Lora«, teatralno grmio da je optužnica politička podvala onih koji Hrvatskoj ne priznaju pravo na obranu? A sad odjednom – građanski rat u Gospiću! Pa kako to? Ako je bio u Gospiću, je li i drugdje? Je li i u Medačkom džepu? Ako ipak nije, gdje je to na općini Gospić prestajao građanski, a počinjao obrambeni rat? Kod zadnjeg leša na Lipovoj glavici? Na stranu tamni sarkazam – zarađujući svoj novac, Olujić i Mišetić počinili su moralni i profesionalni salto mortale. Ali čemu čuđenje – sve dok mrcvarenje povijesti ne postane i javno odiozna rabota, lupinzi s izračunljivim motivom moći će se prodavati kao ozbiljan odvjetnički posao.