Ima li Hrvatska svog Eliota Nessa? Prošla vlada istaknula je dva kandidata od kojih ni jedan nije zaslužio taj naziv. Prvo je kiksao Radovan Ortinsky, a potom i Ranko Ostojić. HDZ za sada uopće ne ističe svog Eliotta Nessa. No, kao metafora, ime Eliota Nessa ne svodi se samo na pitanje imamo li poštenog čovjeka na čelu policije. Za SAD obračun s Al Caponeom & Co. značio je civilizacijski obračun pravne države s vladavinom podzemlja. Umjesto da mafija upravlja državom, morala se prilagoditi pravilima koja od tada diktira država. Pobjeda vladavine prava omogućila je Americi da uspješno iziđe iz ekonomske depresije dvadesetih. Stvoren je okvir za sigurnost kapitala čije je kolanje pokrenulo najveći ekonomski stroj XX. stoljeća.

Dok balkanski Al Caponei vladaju, ozbiljnih investicija u proizvodnju neće biti. Kriminal s cigaretama, kavom i šećerom (o drogi i trgovini ljudima da ne govorimo), u kojem su isprepleteni legalna trgovina i šverc, osnova je "ekonomija" u državama bivše YU. "Efikasnost" sudstva i policije prilagođena je priči u kojoj profitira mali broj političara, veletrgovaca, mafijaša i bankara. Bijeda stanovništva preduvjet je takvog bogaćenja. Urbanističke mafije nastaju jer je, za razliku od postmafijaškog Chicaga, u našim gradovima "ulaganje" u gradonačelike i vijećnike isplativije od ulaganja u proizvodnju.

U situaciji kad najveće hrvatske stranke slušaju međunarodne diktate, posao političara je da se zanimljivo posvađaju u medijima. Oko bitnih stvari koje bi ugrozile njihove pozicije lako nađu zajednički jezik. Znamo li da je svađama u Saboru između SDP-a i HDZ-a prethodio susret Sanadera i Račana, možemo sumnjati u iskrenost njihovih optužbi. Kao što nas neće začuditi ako za godinu dana dođe do velike koalicije iz "nacionalnih interesa". Tek kad se mafija spektakularno obračuna na zagrebačkim ulicama prisjetimo se da i takvi kod nas postoje.