Aktualnog premijera je Amorova domoljubna strelica pogodila na sjednici Vlade koja se prvenstveno bavila informatičkim osuvremenjivanjem državne uprave odnosno Programom e-Hrvatska. No, budimo iskreni, na tom je planu u demokratskoj i suverenoj državi, od svih vlada i političara do sada više napravila jedna druga osoba sklona lakim notama i tvrdim pornićima čiji je videouradak izazvao nezapamćenu pomamu za »internetizacijom« svakog hrvatskog doma. Pokušavajući se ugurati do najvećeg cyber gurua Lijepe naše Severine, Sanader se okušao i u svojim estradnim sposobnostima gugućući svojim HDZ-ovcima kako se nitko od njihovih zločestih političkih protivnika, koji ovih dana po svim većim gradovima lijepe njima neugodne plakate podrške generalu Norcu, ne može natjecati s njima u ljubavi prema Hrvatskoj! Budući da je sjednici nazočio i povjerenik Europske komisije za vanjske poslove gospodin Patten, te da se govorilo engleskim jezikom (pa ga je Sanader oslovljavao s »Dear Chris«!), sve je obećavalo da bi, između Severine i dan ranije preminulog kralja soula Raya Charlesa, ministri pod premijerovom dirigentskom palicom mogli ispjevati i našu novu himnu »Hrvatska in my mind«.

Nažalost, nije poznato kako je na Sanaderovu zakletvu (»Neću dopustiti da itko bude veći od mene u ljubavi prema Hrvatskoj!«) reagirala njegova desna ruka, Andrija Hebrang, koji je do jučer to pravo prvoljuba domovine isključivo sebi prisvajao. Što osjećamo mi ostali obični smrtnici ionako nije bitno, jer, prevedemo li Sanaderove riječi s nečeg što je nazvano sjednicom Vlade a pretvorilo se u programatski sastanak HDZ-ovog politbiroa, za nas tu i nema mjesta. Prisvojivši sav patriotizam ovoga svijeta isključivo HDZ-ovim srcima, Sanader nam je u svome videoscenariju ostavio tek ulogu mrzitelja, dakle neprijatelja. Tako nam je premijer ispod priče o hardveru i softveru u stvari prodao uskrsnuće jedne znatno jednostavnije sprave koju je već odavno patentirao njegov prethodnik Franjo Tuđman– hrvatomjera. A zna se što je čekalo one kojima on, prema Doktorovoj dijagnozi, ne bi dovoljno skočio.

Dakle, informatiziran baš poput Severine, koju nakon filmskog usavršavanja njezin zaručnik »voli 600 puta više nego do sada«, i cyber Sanader isto tako voli Hrvatsku 600 puta više od nas. Na tom brodu ljubavi i u njegovoj pjesmarici mjesta i lijepih riječi nema ni za koga tko krvno nije u tom posvećenom i blaženom jatu. Zaista, tamo gdje vladaju seks, laži i videovrpce pošten čovjek nema što tražiti.

A o psihi i karakteru onih koji »ljubav« prema domovini uvijek iznova doživljavaju kao natjecanje i mjere je, baš kao što to čine oni koji se nadmeću u seksističkom macho okršaju tko ima većega, još uvijek bi ponešto mogao reći i doktor Freud. Kao i u njegovo doba, i u našoj informatičkoj eri, izražavanje domoljublja u centimetrima znatno je opasnije za sve oblike zdravlja od dokumentiranja vlastitog seksualnog života. Ako već nedostaci ovog potonjeg ne uzrokuju erekciju prvoga.