Buuum – buuum – buuum... Čudan je lik taj Ante Prkačin, oko njega uvijek neka frka. Vidi se da je mangup, da je završio ulični fakultet, a opet, ima u njemu nečega boemskog, melankoličnog. I nastup mu je originalan. Pr-ka-čin tako raščlanjuje slogove, kao da je ovaj tren došao s govornih vježbi, kao da nam želi pokazati što je tamo lijepoga naučio. Glas mu je poput Krezumice iz crtića, pa o čemu god govorio, bilo da priča viceve ili razglaba o teškim temama, onaj koji ga sluša iščekuje ono što ovaj nikada izgovoriti neće: "O, daaa, kidam nalijevoooo." Govori tako da bi ga običan čovjek razumio, a nije banalan, dosadan. Desničar ljevičarskog stila, šarmer, Šerbedžijin izgubljeni brat blizanac koji je pozornicu zamijenio kafanom, uporno je, kada to nije odgovaralo mnogima, ponavljao priču o prljavoj ulozi hrvatskih oružanih snaga u BiH, i Posavini izručenoj Srbima na pladnju. Bio je političar, a ratnik, političar, a vlasnik diskoteke u Slavonskom Brodu, uvijek okružen tipovima s kojima je teško na kraj.

U puškaranju usred Slavonskog Broda tri osobe su poginule. Nakon toga tri su osobe uhićene. Policija provodi racije. Strah se uvukao u kosti građana. Riječ je o obračunu podzemlja. Policija tvrdi suprotno - u pitanju je sukob pojedinaca. No, da je slučaj tmast, potvrđuje i reakcija očevidaca revolveraškog obračuna. Građani, iako su sve gledali, tvrde da ništa nisu vidjeli: "Pucnjavu jesmo čuli, ali ništa nismo vidjeli." Dakle, ništa!

Vijest u vijesti - iako pojedine Brođane to ne iznenađuje - jest elokventni Ante Prkačin, negdašnji saborski zastupnik, čiji se lik spominje u ovoj priči. Prkačin je širem puku poznat kao šarmantan političar i izvrstan retoričar, dok ga Brođani znaju i kao biznismena (kafići, diskoteke itd.). Zakoni biznisa na brdovitom Balkanu, ali i u ravničarskoj Slavoniji, često ne idu uz arhetipsku sliku političara, koju oni o sebi žele puku plasirati. Dublji slojevi ustanove se grebanjem po površini.

Prkačin je pucnjavu čuo na vratima svoje kuće. Ubrzo su do njega dotrčali Darko Vukojević i šogor mu Antun Blažević. "Napali su nas i pucali smo!", rekli su Prkačinu, na što im je on, veli, odgovorio da se smire, ostave pištolje i pričekaju policiju. Policija je potvrdila da je pri pretresu pronašla inkriminirane pištolje kod Prkačina, a za posjedovanje tri pištolja bez dozvole podnijela i prekršajnu prijavu. Prkačin i pištolji? Političar i pištolji? Politika i kriminal?

U knjizi "Balkanska mafija" (Durieux) Norbert Mappes-Niediek ustvrdio je kako politički angažman kriminalcima uvijek obećava veliku korist: tko kontrolira državu ili se barem razvio u unutarnjopolitički faktor, više se ne treba bojati policijskih postupaka. Po otprilike takvom obrascu mnogi su iz podzemlja ulazili u politiku. Brodskog biznismena Prkačina politika je u poraću privlačila, po svemu sudeći, iz domoljubnih razloga. Trenutačno se ipak više bavi biznisom. Analogija nudi jedno retoričko pitanje: Prkačin kriminalac? Takvog će ga za sada javno okarakterizirati tek Anto Prgomet, otac stradalih Dragana i Željka. Koliko je tu riječ isključivo o boli?