Vjesnik: 14. 06. 2004.

Reaganova uloga u demokratizaciji i raspadu bivše Jugoslavije

Zbog neslobode medija u bivšoj Jugoslaviji, od onda do danas, ostala je nedovoljno rasvijetljena uloga predsjednika Reagana i njegove administracije u pogledu širenja demokracije i zaštite ljudskih prava i na prostore nekadašnje države, što je na kraju rezultiralo ne samo rušenjem Berlinskog zida nego i raspadom jugoslavenske federacije, koja se nije mogla demokratizirati zbog neriješenog pitanja nacionalne ravnopravnosti

DOBROSLAV PARAGA

Upravo preminulom bivšem američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu hrvatski narod trebat će odati najveću moguću počast radi njegove uloge u slamanju komunističkog sustava i obrane nacionalnih, ljudskih i vjerskih prava potlačenih naroda, među koje je taj časni američki predsjednik uvijek ubrajao i hrvatski narod. Zbog neslobode medija u bivšoj Jugoslaviji, od onda do danas, ostala je nedovoljno rasvijetljena uloga predsjednika Reagana i njegove administracije u pogledu širenja demokracije i zaštite ljudskih prava i na prostore nekadašnje države, što je na kraju rezultiralo ne samo rušenjem Berlinskog zida nego i raspadom jugoslavenske federacije, koja se nije mogla demokratizirati zbog neriješena pitanja nacionalne ravnopravnosti.

Dalekovidnost tog američkog predsjednika došla je do punog izražaja već u svibnju 1980., neposredno nakon Titove smrti, kada je u svojstvu republikanskog predsjedničkog kandidata, za vrijeme predizborne kampanje izjavio »da je neizbježan krah Jugoslavije kao umjetne tvorevine i tamnice nacionalnih sloboda i ljudskih prava«, što je u jugoslavenskim vladinim krugovima izazvalo pravo zaprepaštenje, pa su svim silama podupirali kandidaturu dotadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera.

Već u rujnu 1983. godine, predsjednik Reagan šalje u Beograd svog zamjenika, američkog potpredsjednika Georgea Busha starijeg, koji nakon posjeta Beogradu daje fundamentalnu izjavu, koja je bitno promijenila dotadašnji stav američke administracije prema ulozi Jugoslavije u ondašnjoj blokovskoj podjeli svijeta.

Američki potpredsjednik tom prigodom je izjavio »da će SAD podržati svaki demokratski napor koji se čini i bude učinjen u cilju unapređenja demokratskih sloboda i ljudskih prava u čitavoj Europi, bez obzira na to što će vlade pojedinih zemalja takav akt tretirati kao miješanje u njihove unutarnje poslove i atak na suverenitet«.

Uoči početka Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu i susreta ondašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljaka s predsjednikom Reaganom, hrvatski politički zatvorenici iz Lepoglave šalju 28. siječnja 1984. godine američkom predsjedniku poruku i apel u kojem ga obavještavaju o svojim progonima i o političkim uvjetima u Jugoslaviji u kojoj »najreakcionarnije snage svih nacija služe velikosrpsku politiku koja koristeći se svojim aparatom nasilja, policijom i vojskom, nastoji učvrstiti svoj hegemonistički položaj, maskirajući takvu politiku parolama o nacionalnom bratstvu i jedinstvu…«

»Ne bi bilo dobro niti u interesu europske i svjetske demokracije a sa stajališta poštovanja ljudskih prava čak je vrlo štetno održavati na površini, zbog prividnog jamca mira i stabilnosti na jugu Europe, kompromitiranu i politički bankrotiranu diktaturu beogradskih vlastodržaca«.

Taj apel tadašnjih hrvatskih disidenata i političkih zatvorenika (Sarajlić, Znaor, Prpić, Dizdar, Perišić, Marinković, Bubnjar i Paraga), stigao je nakon nekoliko tjedana s vlastoručnim potpisima izravno u Bijelu kuću i ostavio snažan dojam.

Već u jesen iste 1984. godine, administracija predsjednika Reagana pokreće snažan pritisak na Jugoslaviju radi poštivanja prava na slobodu govora i pisanja, ali i oslobađanja stotina političkih zatvorenika. Predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa Dante Fascell, najavljuje svoj dolazak na suđenje beogradskoj šestorici, ali službeni Beograd odbija izdati im službene vize za posjet.

U prosincu 1985. godine američki državni tajnik George Shultz javno napada Jugoslaviju za vrijeme tiskovne konferencije u Beogradu, radi toga što štiti međunarodni terorizam (u Beogradu je bio zaštićen otmičar američkog putničkog broda »Achille Lauro« Abul Abbas), te stavlja na stol popis niza političkih zatvorenika za koje zahtjeva puštanje iz tamnica. Cijeli niz političkih zatvorenika nedugo poslije je službeni Beograd pod snažnim američkim pritiskom oslobodio.

Predsjedatelj republikanaca u američkom Kongresu William Broomfield ishodio je od Reaganove vlade da se Jugoslaviji suspendira status povlaštene nacije ako se ne oslobodi jedan Albanac, koji je bio osuđen u Crnoj Gori na sedam godina zatvora, te je preko noći bio oslobođen i pušten 1987. godine.

Ministarstvo vanjskih poslova, State Department, prema nalogu predsjednika Reagana, Shultza i Bakera intervenira u nizu slučajeva progona, uhićenja i suđenja političkih zatvorenika kod tadašnje jugoslavenske vlade, što u nje stvara potpunu nesigurnost s krajnje neizvjesnim ishodom, te u vrhu ondašnjeg republičkog Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije postaje sve izraženijom tendencija uvođenju višestranačja i glasnosti u Jugoslaviju.

Posebno je dokumentiran i slučaj hrvatskog Židova Ernesta Brajdera, za kojeg je Reaganova administracija više puta tražila od jugoslavenske vlade detaljnu istragu o okolnostima njegove tajanstvene smrti u zagrebačkom istražnom zatvoru 1980. godine, tri dana nakon njegova uhićenja radi peticije za amnestiju političkih zatvorenika.

Pa i na moje predzadnje suđenje u bivšoj Jugoslaviji 1987. godine, Reaganova administracija šalje kao promatrača američkog generalnog konzula s cijelim diplomatskim zborom zapadnih zemalja, što je bio do tada neviđeni presedan, koji je onemogućio moje ponovno zatvaranje.

Umjesto mene, režim je bio prisiljen zatvoriti najzloglasniju jugoslavensku kaznionicu Goli otok, čime je sam sebi potpisao smrtnu presudu, ostajući bez svojeg najsigurnijeg čuvara.

Naklonost netom preminuloga bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana hrvatskom narodu, ogledala se je i u bizarnoj činjenici da je kao guverner američke savezne države Kalifornije 1967. godine 10. travanj posebnom Rezolucijom proglasio spomen danom Hrvata u svojoj državi Kaliforniji.

Svi istinski hrvatski političari i patrioti ostat će zauvijek zahvalni snažnoj ličnosti i velikom američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu, koji je jedini za života počašćen i time što je glavno uzletište u glavnom gradu SAD-a Washingtonu, odavno prozvano njegovim imenom.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.