Mladen Grdović, popularni zadarski pjevač koji je svoje glasovne mogućnosti kapitalizirao više u dijaspori negoli kod kuće, nedavno je na Radijskom festivalu u Solarisu, besumnje smišljeno, privukao pozornost javnosti promocijom svoga novog ferrarija. Raskošno crveno vozilo imalo je biti znakom njegove uspješne 30-godišnje karijere tijekom koje je, po vlastitu priznanju, zaradio dva milijuna dolara. Poduzetni je Grdović, navodno, 400 tisuća eura investirao u apartmane u Kožinu, nedaleko od rodnog Zadra, a s 200 tisuća eura počastio svoj junački ego makinjom za odabrane. Pokazat će se da mu je ova potonja investicija, ma kako se doimala bahatim balkanskim razmetanjem, bila ipak sigurnija od one što je trebala po logici businessa biti mudro ulaganje u budućnost. Naime, pet Grdovićevih stanova nalaze se u apartmanskim objektima splitskog investitora Tomislava Galića, pred koje su stigli bageri s nalogom Ministarstva zaštite okoliša o rušenju.

Nevjerojatno je s koliko je bijesa i "teške artiljerije" reagirao lakoglazbenik, furiozno dojurivši svojim ferrarijem u Kožino, uvjeren da će mu njegovo prijateljstvo s premijerom Ivom Sanaderom, za čiju stranku godinama ponosno nastupa, priskrbiti i razumijevanje i izuzeće. Tko šljivi zakon! "Ako dođe do rušenja, upropastit će mi svih 30 godina karijere i moj život. Pjevao sam cijelo vrijeme za HDZ i mislim da će premijer Sanader shvatiti ovo što vam govorim. Predobri smo prijatelji da bi Sanader sada ovo rušio", vapio je Grdović za "protuuslugom". Prijetio je i vrijeđao mještane koji njegovu gnjevu i agresivnosti nisu egzaltirano zapljeskali, poručujući im da odu odakle su i došli, u Bosnu, ili odakle su već! Upetljao je u svoju tiradu i Tita i Beograd, a kad je adrenalin pred HTV-ovim kamerama stavio pod kontrolu, zagudio je poznatom HDZ-klasikom: "Ovo je rušenje potpisao Račan i ona ekipa s Mesićem. Sanader je najbolji premijer, a Kalmeta ministar. Neka ruše, nije u šoldima sve..." I nije, no nisam sigurna da je za Grdovića taj svevremeni refren više od stilske figure.

U Hrvatskoj novac i uspjeh nisu razmjerni količini uložene pameti. Ovdje se još uvijek, svim europskim stremljenjima i deklariranim ciljevima usprkos, najuspješnije reciklira prošlost, reinterpretiraju nacionalni mitovi i povijesni promašaji. Ništa trenutačno nije komercijalnije od toga. Uzmimo primjerice Thompsona. Čovjek se svojedobno, razotkriven na virtualnoj mreži kako zaziva Maksove mesare, Jasenovce i Gradiške Stare, neko vrijeme povukao u dobrovoljnu izolaciju, a potom slavodobitno vratio na scenu škabrnjskim koncertom "Tri kuma" (valjda domaćom inačicom čuvena "Tri tenora"). Marko Perković, potpomognut kumovima Matom Bulićem i Miroslavom Škorom, nastavio je de facto gdje je i stao. Humanitarno pokriće (sav prihod namijenjen je za izgradnju crkve sv. Ante u Škabrnji) za neizbježnu ustašku ikonografiju koja se ravnopravno prodavala i nosila, i tek ponešto mudrije selektiran repertoar. Na gromko zazivanje obožavatelja da, "dušmanu zainat", zapjeva Juru i Bobana, Thompson je ostao gluh. Ali, ako su izostali "heroji prošlosti", nisu "heroji, a ne zločinci" sadašnjosti. Navodno je na poziv organizatora, župnika don Zdenka Dundovića, koji se u ime Crkve ogradio od sporne ikonografije (?!), držeći da je "najvažnije da se pjeva i veseli", iza ponoći na pozornicu izašao bivši saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs s Antom Gotovinom juniorom na ramenima. Nastupila je prava euforija i masovno skandiranje najtraženijem haaškom bjeguncu koji je postao paradigmom Domovinskog rata. Bilo je to, besumnje, više od humanitarnog koncerta, pače, klasičan primjer crkvenog doprinosa političkom životu u Hrvata.

Zapravo, u šoldima je sve, ma koliko idealisti tvrdili drukčije. Jer, ni Gradović se ne bi tako zdušno kleo u HDZ kada bi mu se zahvalili na uslugama i otkazali stalni glazbeni angažman. Vjerojatno ni Thompson, nezavisno od njegova svjetonazora, ne bi glazbeno-scenski poticao nacionalističke strasti i manipulirao s tamnom stranom hrvatske prošlosti kada to ne bi bilo tako dobro utrživo. Uostalom, zašto nitko od uvaženih hrvatskih estradnih imena nije prihvatio časnu ulogu na svečanosti otvaranja mostarskog Starog mosta izvedbom čuvene Gibbonijeve pjesme - "Oprosti"? Naravno, zbog mogućih negativnih političkih implikacija koje bi se negativno reperkusirale na njihovu karijeru. A to znači samo jedno: hrvatski je politički prostor još ozbiljno kontaminiran nacionalizmom i mržnjom, samo su pomaknuti s javne oficijelne scene. No, u svom neoficijelnom rezervatu i dalje nesmetano cvjetaju.