Vjesnik: 16. 06. 2004.
Bubnjevi »velike Srbije«
JURICA KÖRBLER
»Kad si među vukovima treba zavijati. Ako ne zavijaš, pojest će te«. Kaže ruska poslovica i kaže Tomislav Nikolić. Za one koji ne znaju to je mini Šešelj, predsjednički kandidat Srpske radikalne stranke, političar koji je u prvom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji dobio najviše glasova.
A kad je već bio »među vukovima« - valjda Hrvatima, Muslimanima i brojnim drugima koje su »miroljubivi« četnici ubijali i pljačkali - Nikolić ponavlja da će mu ostati vječni san granice velike Srbije, na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag. I iz Haaga stižu iste poruke od Vojislava Šešelja, koji je na statusnoj konferenciji održao politički govor. Doduše, prekinut.
Ništa novo i neočekivano. Možda samo to da jedna poruka dolazi od čovjeka koji je zasluženo u zatvoru, a druga od političara koji bi mogao postati predsjednikom Srbije. I kojeg, očito, podržava veliki dio Srbije, što je dokaz da se tamo, unatoč velikim novcima koji su posljednjih godina stizali iz Bruxellesa, ništa bitnije nije promijenilo. Oni koji su pokrenuli sve sukobe na prostorima bivše Jugoslavije, počinili teške zločine, a izvukli se bez pravih posljedica i dalje udaraju u nacionalističke bubnjeve.
Prizivanje »republike srpske krajine« samo je još jedna od Nikolićevih nebuloza. Sada na sve to više ne treba gledati previše ozbiljno, jer pravih prijetnji od Srbije na koljenima, a još će dugo tako biti, zapravo nema. Ostaje gorak okus da se veliki broj građana Srbije, koji su, svjesno ili ne, sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i dalje zanose suludim idejama svojih vojvoda.
U Srbiji koja bi trebala hvatati europski vlak i dalje se razmišlja kao kad je u Beogradu sjedio Milošević.
U krajnjoj liniji, što nas briga hoće li Šešelj iza rešetaka, a Nikolić (sutra) s Dedinja izgovarati gluposti. Za nadati se da će Srbija u posljednji trenutak progledati i izabrati za predsjednika čovjeka koji će imati snage raščistiti s prošlošću i otvoriti joj vrata budućnosti.