Kada istovjetnu (nepravomoćnu) kaznu presude čovjeku za čije je gotovo devetogodišnje vladavine na čelu jednog od najmoćnijih hrvatskih poduzeća i jedne od uglednih svjetskih kompanija »nestalo« pedesetak brodova, kada je nestala tvrtka koju su gradile generacije planetarno poznatih pomoraca i od koje je u Rijeci, posredno ili izravno, živjela gotovo svaka druga obitelj, i to za optužbu da nije prikazao gubitak od gotovo 300 milijuna kuna, tada pravu nevičnom naivčini rastu rogovi i on postoje hrvatski lopatar čiji je naglavni trofej razgranat kao da su ga prevarile sve žene ovoga svijeta.

Stanoviti građanin ove države Dario Vukić isplovio je iz anonimnosti projektnog ureda »3. maja« na krilima svog političkog angažmana u vladajućem HDZ-u, čija je lokalna uzdanica i predsjednik bio u gradu koji nikada nije ljubio Tuđmanov režim. Ali, zato je on, režim, ljubio Vukića, pa je zahvaljujući partijskoj knjižici, a ne svome moreplovstvu ili menadžerstvu stigao u nekadašnju Jugoliniju, friško prekrštenu u Croatia Line. Tamo je uhljebljen kao tehnički direktor 1992. godine, jer je njegov prethodnik, svjetski ugledni pomorac, brodar i jedriličar Simo Nikolić uklonjen s tog mjesta ne zbog loših poslovnih rezultata, već u eufuriji modnog ultrahrvatstva, zbog »nepoćudnog« imena. Potom su Tuđmanovi neplivači učinili sve da potope kompaniju koja je diljem planeta pronijela ugled hrvatskog pomorstva, čiji su djelatnici zbog nagomilanih dugova bili prisiljeni da, poput gusara, gladni i žedni bježe s vezova pod okriljem noći. I dok se Vukić uredno slikao ispod hadezeovog pletera, dok je bio biran za saborskog zastupnika i otvarao vrata ministarstava kad god je poželio, sloveći kao omiljeni igrač Ivića Pašalića, a možda još omiljeniji Ljerke Mintas Hodak, dok je i u biznisu i u politici radio sve što mu se prohtjelo, Croatia Line postao je groblje brodova.

Tko je Croatia Line dao na upravljanje čovjeku bez ikakvog iskustva u brodarstvu, tko mu je gotovo devet godina pomagao da se održi na vlasti iako je više nego evidentno bilo da kompanija tone? Prije svega, prva garnitura HDZ-a na čelu s Franjom Tuđmanom, koji je bio kum posljednjem brodu koji je riječki brodar izgradio i porinuo, »Croatia Expressa« koji je potom ekspresno završio pod talijanskom zastavom, zatim predsjednikove desne ruke i Vukićevog političkog mentora Ivića Pašalića, svih hadezeovih premijera i ministara, pogotovo Hrvoja Šarinića i Gojka Šuška, direktora privatizacijskih fondova i još mnogih koji su izravno sudjelovali u zločinu ubojstva Croatia Linea. Jedina poruka razumljiva javnosti koja je jučer stigla iz riječkog Općinskog suda jest da će sličnim »kaznama« biti nagrađeni svi oni koji su na sličan način sudjelovali u hrvatskoj privatizaciji, svi oni koji su »poslovali« poput Vukića, od Kutlea, Heraka, Štokića, Vrhovnika... Svi ti hrabri kapetani koji su prvi napuštali svoje brodove koji su tonuli nakon što su s njih »uklonili« balaste teške stotina i stotina milijuna dolara.