I sam vladajući HDZ praktično se je odrekao svoje negativne prošlosti i nasljeđa tuđmanizma, kojem je Šarinić bio neodvojivi suputnik

Nakon Joška Morića, potpredsjednika DC-a, oglasila se je i aktualna ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt s razmišljanjem o kandidaturi njihovog istaknutog člana ing. Hrvoja Šarinića za idućeg predsjednika Republike Hrvatske. No, sa stajališta objektivnog promatranja uloge i djelovanja ing. Hrvoja Šarinića u zadnjih deset godina Tuđmanove vladavine, ovaj prijedlog najšira demokratska javnost trebala bi unaprijed odbaciti. I sam vladajući HDZ iz pragmatičnih razloga kandidature RH za ulazak u EU i radi održavanja na vlasti, praktično se je odrekao svoje negativne prošlosti i nasljeđa tuđmanizma, kojem je Šarinić bio neodvojivi suputnik.

Za iole bolje poznavatelje stvarnih događanja u Republici Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije, teško je bilo prihvatljivo polovično i neiskreno svjedočenje ing. Hrvoja Šarinića pred Haškim sudom 21. i 22. siječnja ove godine u procesu protiv Slobodana Miloševića. Šarinić je u »amneziji« otišao toliko daleko da je pred Sudom ustvrdio na pitanje tužitelja G. Nicea, »da on o sadržaju razgovora Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu ne zna ništa, jer je bio prisutan samo prvih 15 minuta susreta«. Isto tako, nije rekao ni riječi o pretenzijama njegovog vrhovništva na čelu s Tuđmanom vezanim za aneksiju tzv. Hercegbosne u skladu s reciprocitetnim priznanjem prava Republike Srpske na ujedinjenje sa Srbijom i Jugoslavijom.

Ing. Hrvoje Šarinić, kao bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske, predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i njegov stalni pregovarač i posrednik s predsjednikom Republike Srbije i tzv. »Savezne Republike Jugoslavije« Slobodanom Miloševićem, bio je jedan od glavnih protagonista politike koja je ciljano namjeravala potpuno ili djelomice eliminirati nacionalnu skupinu bosansko-hercegovačkih Muslimana (današnjih Bošnjaka), politike koja je zagovarala da se članovi te skupine (muslimansko pučanstvo Bosne i Hercegovine) prisilno raseljavaju i da se nacionalna skupina bosansko-hercegovačkih Muslimana stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična nestanka.

Ing. Hrvoje Šarinić bio je jedan od glavnih protagonista politike koja je sustavno i masovno gazila ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice, širila međuvjersku mržnju, jer je provodila politiku okarakteriziranja Muslimana (današnjih Bošnjaka) i muslimanskog pučanstva BiH opasnim ljudima koji će na svom političkom teritoriju dopustiti islamskim ekstremistima infiltraciju u Europu, i poticala na rasnu diskriminaciju politikom konačnog rješenja pitanja bosanskohercegovačkih Muslimana (današnjih Bošnjaka) i muslimanskog pučanstva njihovim uništenjem ili potpunim preseljenjem iz BiH na neki politički teritorij u svijetu izvan Europe, zbog njihove, po javnoj izjavi Hrvoja Šarinića, »visoke stope nataliteta i procentualno sve većeg rasta broja stanovnika muslimanske nacionalnosti i muslimanske vjere u odnosu na druge narode u BiH.«

Nemoralno je i nepravedno da se ing. Hrvoje Šarinić možda krije iza Tihomira Blaškića koji je dobio 45 godina zatvorske kazne zbog hijerarhijskog principa zapovijedanja, dok mu je ing. Hrvoje Šarinić nekada bio visokorangirani nadređeni, kako u legalnim strukturama države tako i u paralelnom političkom lancu zapovijedanja.

Ing. Hrvoje Šarinić bio je uz bivšeg predsjednika RH Franju Tuđmana najviše rangirani političar u hijerarhiji državnih struktura Hrvatske i najbliskiji Tuđmanov suradnik pored Gojka Šuška i Mate Bobana, koji je od prvih početaka tajne diplomacije hrvatskog vrhovništva s beogradskom čaršijom u svezi dijeljenja Republike BiH i kasnije agresije na nju te raseljavanje bosansko-hercegovačkog pučanstva pod krinkom tkz. »humanog preseljavanja« bio na samom izvoru događaja gdje se za pisaćim stolom rješavala sudbina naroda. U poznatoj knjizi »Izvori jedne katastrofe« posljednji američki ambasador u bivšoj Jugoslaviji, nedavno preminuli Warren Zimmerman, svjedočio je o Tuđmanovoj opsesiji uništavanjem BiH sljedećim pasusima:

Ing. Hrvoje Šarinić znao je da se Slobodan Milošević i Franjo Tuđman dogovaraju i da su se dogovorili o podjeli Republike BiH. Isto tako je znao da njegov nadređeni, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u dogovoru s Miloševićem, namjerava nacionalnu i vjersku skupinu bosansko hercegovačkih Muslimana preseliti s ozemlja RBiH na ograničeni teritorij ozemlja BiH u sarajevski okrug.

Pri tome je ing. Hrvoje Šarinić čak poticao svog nadređenog predsjednika RH Franju Tuđmana da preseljenje bosansko hercegovačkih Muslimana ne završi samo na njihovom getoiziranju u Sarajevu, već da bi trebalo poduzeti korake raseliti ih izvan Europe kako ne bi, po Šariniću, »ostali prijetnja Hrvatima i Srbima zbog njihove više stope nataliteta u odnosu na stopu Hrvata i Srba, kao i zbog navodne prijetnje da se preko bosansko-hercegovačkih Muslimana, prisilno preseljenih u Sarajevu, u Europu infiltriraju islamski fundamentalisti«. Ing. Hrvoje Šarinić namjeravao je da se bosansko- hercegovačke Muslimane (smatrajući nepotrebnim da ih se preseljava u sarajevski okrug), odmah etnički očisti odnosno raseli na neki politički teritorij izvan Europe.

Danas je ing. Hrvoje Šarinić najviši živi hijerarhijsko rangirani bivši suradnik pokojnog predsjednika RH Franje Tuđmana, koji nije samo svjedok strašnih tragedija, već i njihov izravni supočinitelj. O tome jasno svjedoči i aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić u svojem razgovoru za list »Tjednik« od 16. svibnja 1997. u kojemu navodi Hrvoja Šarinića kao pratioca predsjednika RH Franje Tuđmana na pregovorima s Miloševićem u Karađorđevu 1991. i pratioca Josipa Manolića i Mate Bobana na sastanku s vođom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem u veljači 1992. u Grazu (A), kada je Boban s Karadžićem dogovorio separatno primirje na osnovi kojega je Franjo Tuđman u kolovozu 1992. pokrenuo ratnu intervenciju na vojsku Republike BiH što je dovelo do ratne agresije, etničke diskriminacije i pokušaja preseljenja bosansko-hercegovačkih Muslimana u Zeničko sarajevsku enklavu.

Osim toga, ugledni New York Times objavio je točno mjesec dana nakon započete akcije Oluja 95, senzacionalnu vijest da je ing. Hrvoje Šarinić bio u Srbiji i dogovarao se s predsjednikom Miloševićem, kratko prije pada Krajine. O čemu je razgovarao NY Times zaključuje iz činjenice »da je Milošević prodao tkz. Krajinu Hrvatskoj kao nužan preduvjet hrvatsko-srpskog sporazuma«.