Slobodna Dalmacija: 23. 06. 2004.
VIŠNJA STAREŠINA U SVOJOJ KNJIZI "VJEŽBE U LABORATORIJU BALKAN":
Ante Gotovina uvjerio Franju Tuđmana da požuri s Olujom
ZAGREB - "To je pravi laboratorij za ono što se može dogoditi drugdje u Europi", istaknuo je to, sredinom rujna 1991., tadašnji šef francuske diplomacije Roland Dumas i time definirao - jugoslavensku krizu. Tom "okrutno točnom" konstatacijom započinje knjiga "Vježbe u laboratoriju Balkan", bivše dopisnice "Večernjeg lista" Višnje Starešine, koja je bila u rijetkoj prilici kao "insajder" pratiti međunarodnu i hrvatsku politiku devedesetih godina.
Jedno od najzanimljivijih "prepričavanja" u knjizi odnosi se na informacije kako je genaral Ante Gotovina uvjerio predsjednika Franju Tuđmana da mora požuriti s lansiranjem operacije Oluja.
Sudionici brijunskog sastanka tvrde da je Tuđman bio spreman za Oluju, no tajming akcije je neizravno odredio SAD. Preko pokojnog ministra Gojka Šuška i generala Gotovine, koji su bili suradnici Amerikanaca, Tuđman je odredio da Oluja krene dvadesetak dana prije planiranog roka, završetka turističke sezone. Da se radi o "američkom potpisu" vidi se iz senzibiliziranja situacije oko Bihaća, koja je trebala SAD-u kao prihvatljivi međunarodni okvir za poticaj intervencije protiv Srba u BiH.
Međunarodnoj je zajednici bilo vrlo prihvatljivo "spriječiti novu Srebrenicu", pa pod američkim okriljem dolazi do vojnog sporazuma Tuđman-Izetbegović, kao temelja zajedničke hrvatsko-američke vojne akcije.
— Rat i sukobi u ovoj regiji mjesto su gdje su formulirani novi odnosi "novog svjetskog poretka", s Amerikom kao jedinom i vodećom svjetskom silom, ovdje je po prvi put "zaobiđeno" Vijeće sigurnosti UN-a kao svjetskog sigurnosnog menadžera, NATO je po prvi put iskušao vojnu intervenciju i stvaranje političkog modela vojne intervencije izvan teritorija zemalja članica.
Na tom je prostoru EU pokazao da nije u stanju riješiti sigurnosni problem na vlastitom teritoriju, a bez pomoći SAD-a - tvrdi autorica knjige, dodajući da se ovdje iskušavao i proces stvaranja sustava međunarodne pravde i rabljenja sankcija.
Interesi i njihova interakcija predstavljaju temelj svih akcija i procesa u međunarodnoj politici, a problem Hrvatske bio je i ostao neadekvatno "analiziranje" i naivno vjerovanje kako su "mir, prosperitet i demokracija doista glavni cilj međunarodne zajednice".
— Sada, nakon dvanaestak godina rada laboratorija, Hrvatska može smatrati kako je dobila i službenu "izlaznu kartu" iz tog nesretnog laboratorija, no koji će, slaže se Starešina s procjenama analitičara, potrajati još desetak godina, do rješavanja kriza u SiCG, BiH, Kosovu i Makedoniji. "Nije isključeno da bi laboratorij mogao završiti i svojevrsnom novom teritorijalnom podjelom na ostatku ovih prostora", kaže autorica.
Prema njezinoj analizi, Hrvatska jedina izlazi iz balkanskog laboratorija sa - stabilnom državom, u međunarodno priznatim granicama. "Tuđman je imao jasnu viziju države i osjećaj za njezinu ugroženost, koji su mu pomogli u ratu. No, to nije bila vizija moderne prozapadne države, on nije mogao pragmatično korespondirati sa suvremenom Europom, a mogli smo se ranije izvući iz laboratorija... nasljednici su s puno muka i lutanja ishodili službenu ispisnicu...tvrdi Starešina, objašnjavajući u knjizi kako Hrvatska nije znala izvući "jači" profit iz ratne pobjede i američkog partnerstva.
Davor IVANKOVIĆ
Domaća politika sporo uči
Starešina ima mnoga "zakulisna" saznanja te se i sada "plaši da hrvatska politika jako sporo uči". Hrvatski političari, a i novinari "kao da se srame prepoznati, zastupati i ostvariti hrvatski nacionalni interes". Razdoblje 1994.-95. godine Starešina drži kao doba kada je hrvatska politika uspješnije protumačila "laboratorijsku igru" oko ovih prostora. "Laboratorij još nije završen, a Europa još ne pokazuje kako je u stanju upravljati ni ugašenom krizom", završava Starešina, najavljujući nove "testove u balkanskom laboratoriju".