Jedna od glavnih OESS-ovih prigovora odnosi se na ponašanje predsjednika sudskog vijeća Županijskog suda u Splitu Slavka Lozine, za kojega Izvješće tvrdi da je u predmetu "Lora" naložio puštanje sedam optuženika tijekom postupka, a da im nisu oduzete putne isprave. Kao rezultat, dvojica se nisu pojavila na ostatku suđenja, niti su se vratila u pritvor nakon što je to odredio Vrhovni sud.

Promatrači OESS-a zabilježili su i da je Lozina u nekoliko navrata optuženike oslovio imenima i rukovao se s njima nakon njihova ulaska u sudnicu, predlagao svjedoku koji se nije mogao jasno izraziti čemu je bio svjedok kako treba reći da se ne sjeća, a izbjegao je iskoristiti i izjave svjedoka iz Srbije i Crne gore. Kritika nije lišeno ni Županijsko državno odvjetništvo u Splitu. OESS zamjera da je optužnica u predmetu Lora bila preširoka u odnosu na navedeno djelo. Citirajući dio po kojemu je "u razdoblju između 19. i 29. kolovoza 1992. Miroslav Katalina nezakonito doveden u zatvor Lora gdje su ga ponižavali, tukli i izlagali električnim šokovima usljed čega je zadobio nekoliko ozljeda i pretrpio tešku psihičku traumu", Izvješće zaključuje da je Državno odvjetništvo propustilo potanko opisati koji je optuženik što učinio i kada, kao i ukazati na zajednički plan optuženika, jer bi se u tom slučaju, drže u OESS-u, svakog od njih moglo optužiti za djela koja je počinio drugi optuženik. "Packu" su dobili i "lokalni mediji", za koje se tvrdi da su "fotografirali i identificirali svjedoke optužbe tijekom suđenja".

Izvješće se osvrće i na "nastavak procesuiranja znatnog broja neutemeljenih predmeta, što je rezultiralo neopravdanim pritvorom i trošenjem skromnih sudskih resursa". Takvi su postupci, prema mišljenju OESS-a, obuhvaćali samo Srbe, a kako je bila riječ o povratnicima, to je "negativno utjecalo i na spremnost drugih da se vrate". Pritom se posebno apostrofiraju procesi vođeni u odsutnosti, koji bilježe porast, "posebice u Zadru".

Za pasivnost je prozvano i Državno odvjetništvo u Zadru, jer, poput svojih kolega u Splitu u slučaju Lora, u procesu protiv Zorane Banić "nije putovalo u Srbiju i Crnu Goru te Bosnu i Hercegovinu kako bi bilo nazočno saslušanjima svjedoka". OESS smatra da je u ova dva slučaja bilo i kršenja Zakona o kaznenom postupku: u Splitu je odvjetnik optuženika kojemu se sudilo u odsutnosti napustio sudnicu tijekom ročišta na kojemu su predočeni dokazi, dok je u Zadru "sudac porotnik napustio sudnicu na otprilike 10 minuta dok je predsjednik vijeća nastavio sa saslušanjem".

OESS problematičnim drži i suđenja u predmetu Hrastov na Županijskom sudu u Karlovcu, predmet Paulin Dvor i suđenje Luc skupini na Županijskom sudu u Osijeku, te slučaj Svetozara Karana koji je na sudu u Gospiću osuđen za ratne zločine, ali i za 500-godišnju povijest srpskih zločina protiv Hrvata. Pozitivnu ocjenu dobilo je suđenje gospićkoj skupini, koje u OESS-u smatraju "važnom prekretnicom". Ipak, sutkinji Iki Šarić zamjera što u presudi, kao olakotnu okolnost, navodi — doprinos u Domovinskom ratu.