Naglašavajući pred četvoricom Sanaderovih ministara kako više »ne žele slušati obećanja već očekuju promjene«, bogata hrvatska dijaspora zahtijeva od Vlade »učinkovitije sudstvo bez korupcije, uklanjanje birokracije, pojeftinjenje radne snage, veću slobodu poslodavcima i sređivanje zemljišnih knjiga«. Naši iseljenici koji su uspjeli u svijetu regrutirali su se iz redova nekadašnje političke i ekonomske emigracije, te su tradicionalno desno politički opredijeljeni. To je bilo vidljivo i iz njihovog bezrezervnog financiranja Tuđman-Šuškovih emisara čije su torbe napunili milijunima dolara želeći pomagati Domovinski rat, a nikada ne saznavši koliko ih je završilo u privatnim džepovima. No i oni danas upozoravaju da su bajkovite propagandne poruke iz vladavine prvog HDZ-a o milijardama dolara iseljeničkog novca koji nestrpljivo čeka na granici da Lijepu našu pretvori u zemlju blagostanja bile tek prazne floskule. Uostalom, kao što je iluzorno očekivati da će i sada kapital ići tamo gdje nije siguran i gdje ga čekaju ucjene i nepremostive prepreke.

Štoviše, unatoč svojoj nesebičnoj darežljivosti u ratnim okolnostima neki od njih prevareni su u poslovima s Hrvatskom za milijunske dolarske iznose, a njihovi sporovi pred ovdašnjim sudovima vuku se neoprostivih deset godina. Baš toliko koliko hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu uspjeli doći do pravorijeka za svoju uništenu imovinu, što im je svojom presudom protiv države potvrdio i sud za ljudska prava u Strasbourgu. Drugi pak, poput kalifornijskog multimilujunaša Stevea Bubala, navode primjere kako unatoč najvećim ponudama na raspisanim natječajima nisu dobili posao u Hrvatskoj jer nisu željeli dati ništa »ispod stola«. Da su lokalni političari od njega tražili naplatu »usluga« kako bi poslovao bez zastoja i poteškoća, potvrdio je i legendarni Anthony Maglica, tvorac planetarno poznate svjetiljke »Maglite«, čija je želja da se obrati Saboru i govori protiv birokracije i korupcije!

Nesumnjivo, naše gore listovi koji su uspjeli u nemilosrdnom sustavu svjetske konkurencije u svojoj su anamnezi ustanovili da je Hrvatska pacijent koji je u ovom trenutku sam sebi najveći neprijatelj. Ukoliko se ne budemo pridržavali njihovog recepta i savjeta iskusnih »liječnika« ne samo da nikada nećemo vidjeti njihov, »hrvatski« kapital koji su spremni uložiti u svoju bivšu zemlju, a koji, navodno, iznosi impresivnih 1,5 milijardi dolara, već niti centa novca koji se želi poštenom igrom oploditi. Bez obzira na ideološke i idolopoklonske veze s Tuđmanom i HDZ-om, na ovome skupu zadan je posljednji udarac i izrečena najteža osuda njegovog mafijaškog »plana« privatizacije Hrvatske koju je želio podijeliti »glavama« 200 obitelji i kojim je stvorena ergela novokomponiranih tajkuna, a korupcija i kriminal praktički legalizirani.

Uspiju li naši iseljenici svojom inicijativom to promijeniti, mogli bismo taj naš epohalni trenutak jednoga dana zvati »clevelandskim obratom«.