Hrvatska odvjetnička komora (HOK) tjedan je dana u središtu pozornosti najšire javnosti zbog višestrukog povećanja odvjetničke tarife. Sindikati i nevladine udruge traže od HOK-a da snizi tarifu, a od Vlade i Sabora donošnje posebnog zakona o odvjetničkoj tarifi. Razgovor s predsjednikom HOK-a Rankom Pelcarićem počinjemo stoga s pitanjem hoće li sniziti tarifu.

– Ne razmišljamo o snižavanju tarife. Demokratičnost jedne države mjeri se neovisnošću i slobodom novinarstva i odvjetništva. U osiguranju takve pozicije važna je i materijalna strana, a tarifa koju nismo mijenjali već 12 godina postala je anakrona u novouspostavljenim tržišnim odnosima. Usto, odvjetnici su dobili i nove kompliciranije i teže poslove, pojačana je odgovornost, a za svaki propust i loše obavljen posao odgovaraju osobno i privatnom imovinom.

– Kada se radi o satu rada odvjetnika koji je porastao s 40 na 500 kuna, onda je to točno, ali kada bi pitali koliki udio u tarifiranju ima naš sat rada, onda se radi o poskupljenju od 15 do 20 posto.

– Imamo pravo naplatiti sat rada prema tarifi nakon prvog sata provedenog u sudnici, što znači da nije točno da sam naš izlazak na sud stoji 500 kuna jer se to naplaćuje tek za drugi i svaki sljedeći sat. Osim toga, cijena sata od 500 kuna među najnižima je za intelektualne usluge. Mislim da cijena od 500 kuna za privatnu tužbu za naše današnje prilike nije velika.

– Ali i stranka mora razmisliti kada će tražiti odvjetničke usluge, a ne da zbog niske cijene odvjetničke usluge pokreće cijeli pravosudni mehanizam samo zato što ga je susjed poslao »k vragu«.

– To je uvijek tako sa svim cijenama, barem na početku, premda se problem pravosuđa ne rješava poskupljenjem tarifa, niti smo ih zbog toga povećavali. Ali stvarno bih htio da mi netko u oči kaže je li sastavljanje tužbe za 250 kuna za vrijednost spora do 2.500 kuna strašno visoka cijena. Na to još ide 500 kuna ako ste u sudnici dulje od sata, što se vrlo rijetko događa. Mislim da ni cijena od 500 kuna za poništenje braka nije visoka jer to je trošak koji se dijeli među strankama. Napominjem da govorim o punoj tarifi, kada je nešto stvarno učinjeno na raspravi ili napisano u podnesku jer se u suprotnom naplaćuje samo 25 posto od propisane tarife.

– Ali nema ni puno više od početka ako je pravosuđe efikasno. Na sucu je da putem instrumenata koji mu stoje na raspolaganju disciplinira stranke i da kazni odvjetnika zbog čije se nespremnosti postupak odužuje jer rijetke su stranke kojima ne odgovara brz dovršetak postupka. Osim toga, i dalje postoji mogućnost ugovora o zastupanju, ovisno o uspjehu u sporu. Odvjetnik sa strankom može dogovoriti i upola niže troškove zastupanja no što su tarifom propisani, ali ne niže od toga zbog sprječavanja nelojalne konkurencije među odvjetnicima.

– Bilo ih je, i to dosta. Kao i u svakom poslu, dio članova se ne drži tarife, pa stranake na to s pravom upozoravaju. O eventualnom prekoračenju tarife vode se i disciplinski postupci.

– Radi se svakako o troznamenkastom broju u ukupnom broju od oko 600 disciplinskih postupaka godišnje.

– Bio bi to sumrak demokracije i slobode odvjetništva. Sloboda odvjetništva je potrebna više svakoj od naših stranaka nego nama. Odvjetnik je slobodan ako je neovisan od bilo kojih političkih i ekonomskih centara moći.

– To, naravno, nije točno. Nismo monopolisti jer se svatko može sam zastupati, osim u kaznenim stvarima u kojima je obvezna profesionalna obrana. I svaku firmu može zastupati u njoj zaposleni pravnik. Posljednjim izmjenama Zakona o parničnom postupku samo smo uspjeli ograničiti mogućnost da oni zastupaju i firme u kojima ne rade. Nasuprot odvjetnicima, takvim načinom zastupanja ustvari se izbjegava plaćanje poreznih obveza, dolazi do erozije kvalitete i izostanaka osobne odgovornosti u zastupanju. Besmislene su i optužbe o izostanku konkurencije kada u Zagrebu ima gotovo 1.300, a u Hrvatskoj 2.500 odvjetnika.

– Zastupanje pro bono već je duga tradicija u HOK-u i postoji uhodan sustav dodjele takvih spisa odvjetnicima po abecednom redu, iako je posao države da siromašnim građanima osigura profesionalno zastupanje. Kao socijalno svjesni i razumni ljudi, znamo da im to država ne može omogućiti i činit ćemo to i dalje. Građani se za besplatnu pomoć moraju obratiti HOK-u, podnijeti dokumentaciju koja potvrđuje potrebu za besplatnim zastupanjem i dobiti odvjetnika koji će ih pratiti do kraja postupka. Godišnje bude i više od tisuću besplatnih zastupanja. U slučaju kada država u kaznenim predmetima u kojima je obvezna profesionalna obrana odredi odvjetnika po službenoj dužnosti, tada se prema zakonskoj odredbi državi naplaćuje 50 posto odvjetničke tarife.