Unatoč tome što Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu ima vrlo dobro organiziranu press-službu, s brojnim zaposlenicima koji novinarima dostavljaju tražene podatke, na Tribunalu se nigdje ne može doznati koliki se dio godišnjeg budžeta potroši na potrebe svjedoka. Tribunalom je do sada prodefilirao impozantan broj svjedoka: prema podatku koji obuhvaća razdoblje od početka 1996. godine do 1. svibnja ove godine, u sudnicama je svjedočilo 3380 osoba.

Proračun Tribunala nije tajna i on iz godine u godinu enormno raste: 1994. godine potrošeno je 10,8 milijuna dolara, 1995. godine 25,3 milijuna dolara, 1996. godine 35,4 milijuna dolara, 1997. godine 48,6 milijuna dolara, 1998. godine 64,8 milijuna dolara, 1999. godine 94,1 milijun dolara, 2000. godine 96 milijuna dolara, 2001. godine 96,4 milijuna dolara, 2001. i 2002. godina 223,2 milijuna dolara. Jedan od glavnih razloga tolikom povećanju godišnjih troškova Tribunala je upravo skrb za svjedoke, ali — kako rekoh — ne može se dobiti odgovor ni na pitanje koliki postotak godišnjeg budžeta Tribunala otpada na svjedoke jer je to "povjerljiv podatak".

Pravilna skrb o svjedocima jedan je od stupova Tribunala. Na sudu je ustrojen posebni odjel, nazvan Odjel za žrtve i svjedoke u kojem su službeno zaposlene 43 osobe, no za njih još rade brojni pomagači na terenu. Odjel brine o svim svjedocima koji dolaze na Sud, bez obzira jesu li pozvani od strane tužitelja, obrane ili sudskog vijeća, a opseg posla je toliki da je Odjel podijeljen na tri jedinice — jedni brinu o zaštiti i sigurnosti svjedoka, drugi im pružaju socijalnu i psihološku podršku, a treći su odgovorni za "logistiku i administraciju".

Sud plaća sve putne troškove svjedoka. Po svjedoka dolazi sudski djelatnik s plaćenom avionskom kartom. Taj "terenski pomoćnik" svjedoku pomaže kod čekiranja karata, kod carinskih kontrola i svih briga, a on će svjedoka nakon suđenja otpratiti i natrag kući. Ako svjedok nema kome ostaviti djecu dok se nalazi u Haagu, za to se također brine sud. Kada svjedok dođe u Haag, sud se brine za njegov smještaj i za njegovu prehranu, podmiruje sve potrebne troškove, a svjedok uz to dobiva 30 eura dnevnice, "za cigarete i osvježenja". Sa svjedokom je uvijek pomoćnik "kako bi mu pravio društvo". Iako se na Tribunalu ne puši, osim u jednoj sporednoj prostoriji, svjedoci su iznimke — oni mogu pušiti, i to kod samog ulaska u sudnicu, u jednoj sobi gdje čekaju na poziv suca. Tu mogu pušiti i dobiti piće, a kad je vrijeme za ručak, tu dobiju i obrok. Kada suđenje završi, svjedoka čeka vozač i vozi ga natrag u objekt u kojemu je smješten.

Svjedok također ima razne mogućnosti prikrivanja identiteta u sudnici — od prikrivanja lica i glasa, do svjedočenja iz druge sobe preko interne televizije, ili čak iz druge zgrade videovezom, te do potpunog isključenja medija iz sudnice.

Tko je do sada svjedočio na Haaškom sudu? Od 1998. godine, od gotovo tri i pol tisuće svjedoka 81 posto su bili muškarci, a 19 posto žene. Najviše svjedoka je došlo iz BiH: 61 posto. Iz Hrvatske je u Haagu svjedočilo sedam posto osoba, iz Srbije deset posto, dok su ostali bili iz Njemačke, Amerike, Engleske, Nizozemske i drugih zemalja. Većina njih nije bila ni pod kakvom zaštitom (61 posto). Najveći broj svjedoka u Haag je pozvalo Tužiteljstvo: 60 posto. Obrana je pozvala 38 posto svjedoka, a ostale su pozvali suci.

Najviše proračuna za svjedoke od svih optuženika otići će na Slobodana Miloševića. Od kada mu je 12. veljače 2002. godine počelo suđenje, do sada su saslušani samo svjedoci optužbe i bilo ih je 298. Za njihovo ispitivanje bile su potrebne dvije godine. Za nekoliko dana, 5. srpnja, počinje drugi dio sudskog postupka — saslušavanje svjedoka obrane. Milošević je pozvao 1631 svjedoka. Iako zgranuti takvom cifrom, suci nisu Miloševiću ograničili broj svjedoka, pa su mu limitirali vrijeme u kojem ti svjedoci moraju biti ispitani, na 150 radnih dana. No Miloševićevi svjedoci su, sve u svemu, kap u moru jer se u tri sudnice Tribunala trenutačno vodi sedam suđenja s brojnim svjedocima, a 33 optuženika čeka na red za suđenje.