Iako nije eksplicite naveo o kojim se to novinama radi, iz njegovih riječi lako je zaključiti da se »dušebrižnici koji upozoravaju javnost« kriju upravo u našem listu. To što premijer nije uspio preko usta prevaliti ime poznato više od stotinu godina, njegov je problem, jer to se tiče osnovnih normi kulturnog ponašanja, poznatijih kao bonton. Kao što je njegov problem to što su on i njegov kabinet do jučer uvjeravali hrvatsku javnost kako će biti otvoreno 177 kilometara autoceste Zagreb – Split, a onda je, pet do dvanaest, ta javnost upravo od novinara saznala kako više od trećine tog pravca nije dovršeno! I umjesto da svoju ljutnju usmjeri prema onima koji su ga obmanuli, prema onima koji uistinu od njega rade vola u kupusu (u kojoj je to zemlji normalno da premijer ne zna je li tako bitna cesta gotova ili nije?), Sanader se iskaljuje na vječnim krivcima kada nešto pođe nizbrdo – novinarima. Usput je još pljucnuo po oporbi, poručivši joj kako »psi laju, a karavane prolaze«, u najboljoj maniri svog prethodnika Tuđmana koji je svoje političke neprijatelje nazivao »stokom sitnoga zuba«. Naravno, ministru Božidaru Kalmeti, koji očigledno u svome nagomilanome Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, ne zna ni gdje mu je glava, a kamo li rep, neće pasti niti vlas s glave, pa je odgovornost svaljena na nečlanove HDZ-a. Kao da kišne dane koji su omeli asfaltiranje nije bilo moguće prebrojati davno prije nego što je premijer isplanirao marketinški spot u kojem će se, nakon graditelja puta u Europu, pojaviti i kao neimar koji je povezao Hrvatsku.

Takav pristup najviše govori o Sanaderu samome, o njegovom stvarnom političkom habitusu koji se krije iza lažne slike »čovjeka koji je reformirao HDZ«, a u stvari zadržao veto da bude Tuđman kada god to poželi. Njegovo »japajajkanje« kada se radi o uspjesima i odbacivanje svake mogućnosti da uopće može pogriješiti, jučer se to potvrdilo, govori da se radi o častohlepnom čovjeku i političaru čiji je profil iskovan u krutoj HDZ-ovoj kadrovskoj kovačnici. No, najniža razina na koju se mogao spustiti netko tko pretendira biti hrvatskim premijerom jest »napomena« da se radi o »listu koji ne izlazi u Zagrebu«. Za Sanadera su, dakle, vrijedne i meritorne samo novine koje se tiskaju u metropoli, pa je u skladu s tim postulatom i u svim ostalim sferama života jedino vrijedno ono što tamo živi, radi i djeluje, dok je ostatak provincija i niškoristi. Zaista, dugo vremena nismo imali krućeg centralističkog istupa i negiranja regionalizma, na kojemu (zna li to premijer ili će mu to Kalmeta danas prišapnuti?), počiva i ujedinjena Europa u koju se toliko kune. Njemu za informaciju, dnevne novine osim Rijeke danas imaju Karlovac, Pula, Zadar, Osijek i »njegov« Split, dakle šest ih je naspram četiri koje izlaze u Zagrebu.

I, bez obzira što o njima mislili Sanader i društvo, imaju svoje čitatelje. One koji će sutra glasati, nakon što još jedan bahati političar bezuspješno pokuša ušutkati pticu rugalicu.