Novi list: 05. 07. 2004.
Cenzura ili cezura
Piše: Branko Mij
ićPotpuno je u pravu urednik Informativnog programa HTV-a Vladimir Rončević kada kaže kako je njegova odluka da se u »Merdijanu 16« ne emitira prilog koji je trebao prikazati različite političke stavove aktualnog premijera Ive Sanadera i njegovog HDZ-a oko suradnje s Haškim sudom prije tri godine i danas, stvar »dnevnouređivačkog posla«.
»Radi se o mjeri. Netko to zove uređivačkom politikom, netko balansom, a neki i cenzurom«, zaključio je nedavno postavljeni šef najvažnije novinarske ergele Galićeve političkopropagandne štale, za kojega se, i više nego demokratski, izjasnila golema većina njegovih podređenih.
I tko bi, ako ne aktualni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić, potvrdio riječi svog znatno moćnijeg kolege s HTV-a: »Ne mogu ulaziti u uređivačku politiku HTV-a, ali zašto se to ne bi pustilo, pita se nemušti šef novinara poznatiji pod svojim nadimkom Luce, baš kao što je aktualni predsjednik države poznatiji kao Stipe.
»Prenosili smo sjednicu do ponoći, iako nam je zakonska obveza do 17 sati. Nije bilo nikakve cenzure, a na sjednici je oporba otvoreno i kritički govorila i o stavovima sadašnje vlasti, kaže Rončević, obrćući činjenice u svom promiskuitetnom novinarsko-političkom kupleraju, »zaboravljajući« da je prava
istina što je hrvatska javnost saznala kako izgleda saborski kokošinjac kada se raspravlja o haškim optužnicama tek kiša koja je pala u dalekom Wimbledonu zbog koje smo umjesto Marija Ančića bili prisiljeni gledati »riterne«Vladimira Šeksa i društva.No Rončević zaista nije kriv što nije meteorolog već demagog, jer da je obrnuto zvao bi se Zoran Vakula, kao što je iznenadna politička tuča opet zatekla protugradnu obranu HND-a koja za Lučićevog mandata već predugo svoje rakete ispaljuje prekasno i u pogrešnom smjeru. Štoviše, cehovska organizacija koja okuplja one koji se, duboko udahnuvši, predstavljaju nazalnim izgovorom »novinar«, i pri tom slažu »facu« ponosnog hipopotamusa, ovakvom »kritikom« pokazuje tek da joj je isključiva i vječna namjera kohabitacija HND-a s vladajućima, pa makar i HDZ-om. I zato Lučić tako benigno reagira na falsificiranje saborske rasprave koja dokazuje HDZ-ovsku prevrtljivost, dajući suparniku »winner«, a »zaboravlja« reagirati na, za javnost, znatno bitnije činjenice. Tako je istoga dana, primjerice, prešutio kako je jedini informativni TV program koji je u udarnom terminu prešutio da je Republika Hrvatska izgubila prvi spor zbog »terorističkih djela« protiv hrvatskih građana srpske nacionalnosti pred vlastitim sudom u Zagrebu bio upravo onaj Rončevićev i Družijanićev »Dnevnik«.
I zašto se onda čuditi kada se gazda dijeljenja informacija u najmoćnijem mediju obraća tzv. »novinarskom predsjedniku« kao što je činio drug Tito na tzv. »bombaškom procesu« kada je vikao kako »priznaje jedino sud Partije«. Svojom suprotivom Lučiću Rončević je potvrdio da se ništa nije promijenilo niti sedamdeset godina kasnije, samo što se danas priznaje kao valjan tek sud HDZ-a – HTV-a.
Nije cenzura, već pauza.