ZABRANA ULASKA U EUROPSKU UNIJU BIVŠEM SAVJETNIKU MOGLA BI POSTATI NAJVEĆI PREDSJEDNIKOV PROBLEM U CIJELOME MANDATU

Moguće je, međutim, i to da Mesić uvjeri javnost kako je, smijenivši Bagića na zahtjev Carle del Ponte, osobno otklonio ključnu prepreku za pozitivno mišljenje Europske komisije i hrvatsku kandidaturu za EU

Odluka EU o zabrani ulaska Bagiću potvrdila je, naime, medijske spekulacije o tome kako Haški sud predsjednikova savjetnika smatra odgovornim za pomaganje haškome bjeguncu Anti Gotovini. A to nije bezazlena sumnja: implicira kazneno djelo. Mediji već mjesecima tvrde da Bagić pomaže Gotovini, a pretpostavljaju da je blizak s kontroverznim bogatašem Hrvojem Petračem, čije je ime pored Bagićevog uvršteno na popis nepoželjnih u EU. Petrač je vlasnik tvrtke Atlas osiguranje i preko nje financira Antu Gotovinu. Poslovnicu Atlas osiguranja u Zadru vodi Željko Dilber, treće ime koje EU ne želi vidjeti na svome području. Svi su oni, zajedno s Ljubom Ćesićem i Zadraninom Antom Maksanom, osumnjičeni da pomažu Gotovini u bijegu. Uza sve to, Petrača su mediji uz Gotovinu vezali i tvrdnjama da je, za svojih boravaka u Hrvatskoj, na Petračevoj jahti plovio zadarskim arhipelagom.

Bagić i Petrač spominjali su se kao suradnici u još najmanje jednom poznatom slučaju oko Gotovine, istraživanju pozadine poznatoga bjegunčeva intervjua tjedniku »Nacional« od 10. lipnja 2003. godine, koji je poslužio kao pokretač neuspješne političke akcije predsjednika Mesića, tj. njegova osobnog pokušaja da Carlu del Ponte nagovori neka Gotovinu, unatoč optužnici, sasluša u Zagrebu u svojstvu osumnjičenika.

Teško će predsjednik Mesić ikoga razuvjeriti kako u pozadini toga njegova političkog neuspjeha – tada je, podsjetimo, bio izjavio da ne bi uhitio Gotovinu kada bi došao k njemu na Pantovčak – ne stoji upravo njegov tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić. Carla del Ponte, međutim, nije se dala impresionirati. Na Mesićevo pismo s molbom da Gotovinu sasluša u Zagrebu odgovorila je odmah, hladno i niječno. Pola godine kasnije, Bagić je smijenjen. Poslije toga, Carla del Ponte je posve neočekivano izvijestila EU kako Hrvatska potpuno surađuje s Haškim sudom te da je učinila sve kako bi pronašla Gotovinu i izručila ga Haagu. Time je glavna tužiteljica, prema izjavi povjerenika Europske komisije za vanjske poslove Chrisa Pattena, »otvorila put pozitivnome mišljenju EK o Hrvatskoj«. A tada, jasno – i hrvatskoj kandidaturi.

I upravo bi to moglo biti uporište za budući razvoj neugodne afere koju je EU, baš uoči predizborne kampanje, priredio Mesiću. On će sada vjerojatno morati mnogo objašnjavati – a da mu neće biti lako, svjedoči i podatak da je u Bakru priznao kako su Bagić i Petrač bliski. Budu li se njegovi politički protivnici zainatili, tko zna što će se još saznati o odnosima Petrača, Bagića, Gotovine i Mesića. No, istodobno, moguće je da stari lisac cijelu stvar preokrene u vlastitu korist, tvrdeći da je upravo on otklonio ključnu prepreku hrvatskoj kandidaturi za EU. Jer, sada se čini kako je Carla del Ponte od Mesića zahtijevala da smijeni Bagića želi li pozitivnu ocjenu o suradnji sa sudom. Da je Mesić to odbio, pa se upustio u političku ekvilibristiku, Hrvatska bi propustila i taj posljednji europski vlak što ga je, ipak, sada uhvatila.